Prekrsajno Pravo

September 15, 2017 | Author: pedja184 | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Mala skripta Pitanja 1. Pojam, predmet i zadatak prekršajnog prava 2. Sistem prekršajnog prava 3. Izvori prekršajn...

Description

PREKRSAJNO PRAVO

SKRIPTA

1. Pojam, predmet i zadatak prekršajnog prava Prekršajno pravo je posebna grana prava, tj. skup vaţećih pravnih normi koje propisuju određeno ponašanje kao prekršaje i za nju predviđaju sankciju,zatim uslov za izvrsenje prekrsajne sankcije,prekrsajni postupak i nadleznost suda. Odredbe prekrsajnog prava se nalaze (odnosno sadrzane su u) -zakonima o prekrsaju (u BIH postoje 4 takva zakona) -drugim zakonima,i -podzakonskim aktima Postoje 3 vrste javnopravnih odn.kaznenih delikata,to su Krivicna djela,Prekrsaji,i Privredni prestupi. Predmet prekršajnog prava čine: a) prekršaji, odnosno prekršajna djela b) odgovornost učinilaca prekršaja c) prekršajne sankcije d) prekršajni postupak e) izvršenje izrečenih prekršajnih sankcija. Zadatak prekrsajnog prava Prekrsajno pravo ima zadatak da zastiti drustvo od nedopustenih djela koja se nazivaju prekrsaji.Drzava nastoji pruziti zastitu pojedinim zasticenim dobrima kao sto su zivot,imovina i sl. I da disciplinuje gradjane da se uzdrze od krsenja pravnih normi. Zadatak prekršanog prava ostvaruje se: - propisivanjem prekršaja - pokretanjem i vođenjem prekršajnog postupka - izricanjem prekršajnih sankcija i njihovim izvršenjem. -

2. Sistem prekršajnog prava Prekršajno pravo dijeli se na slijedeće cjeline: 1-Materijalno prek.pr.- одређује: koje se ponasanje subjekta smatra prekrsajem,regulise pitanje prekrs.odgovornosti,kao I prekrsajnu sankciju. Materijalno prekr.pr.se djeli na opsti I posebni dio. Opsti to su osnovni pojmovi I institute a posebni dio odredjuje pojedine prekrsaje I koje se sankcije primjenjuju za njih. 2-Procesno prekr.pr.- kojim se propisuju nadleţnost i postupak u kojem se izriču prekršajne sankcije; prekršajnoprocesni subjekti, procesna načela, prvostepeni i postupak po vandr.pravnim lijekovima 3-Izvrsno prekr.pr.-regulise postupak,nacin i uslov izricanja prekrsajnih sankcija.

3. Izvori prekršajnog prava, pojam i vrste Su materijalni I formalin.U materijalnom smislu to su drustveni odnosi koji se regulisu prekrsajnim odredbama,a u formalnom to su vrste pr.propisa koja sadrze pravila prekr.prava. Izvori prekršajnog prava u Republici Srpskoj (u formalnom smislu)su: a) Ustav RS b) Zakon o prekršajima RS (najvaţniji formalni izvor prek. prava u RS) c) Drugi zakoni iz oblasti prekršaja d) Krivični zakon RS i ZKP RS e) Propisi niţeg ranga od zakona, uredbe i odluke Vlade RS, odluke SO i grada. Prekršajne propise donosi:

a) Narodna skupština RS kao najviši zakonodavni organ koji donosi zakone b) Vlada Republike Srpske – uredbe i odluke c) Skupštine gradova ili skupštine opština propisuju prekršaje svojim odlukama. Kada se prekršaji normiraju drugim zakonima ili podzakonskim aktima, propisana novčana kazna za te prekršaje mora se kretati u rasponima koji su predviđeni članom 10. Zakona o prekršajima RS.

4. Važenje prekršajnih propisa Prekršajni propisi se primjenjuju u određenom vremenu, u određenom prostoru i prema određenim licima. Razlikujemo vremensko, prostorno i personalno vaţenje prekršajnih propisa. Principi vaţenja prekršajnih propisa: a) teritorijalni princip –je kod nas najvaţniji b)personalni princip – prema drzavljanstvu učinioca c)realni princip – prema povrijeđenom d)univerzalni princip – prema tome gdje se učinilac nalazi. Prekrsajni propisi se po pravilu primjenjuju na sve pocinjene prekrsaje na teritoriji drzave ili JLS koja je propis donijela. Prekršajni propisi se mogu primjenjivati samo u vremenskom periodu koje počinje danom njihovog stupanja na snagu, a završava se danom prestanka njihovog vaţenja. To je period u kome pravni propisi proizvode pravno dejstvo, te se taj period naziva periodom vremenskog vaţenja propisa. On pocinje danom stupanja na snagu odn.8 dana od objavljivanja u sl.glasniku. Prestanak vaţenja prekršajnog propisa pocinje donosenjem novog propisa koji ga zamjenjuje ili raniji propis prestaje prećutno da vaţi ukoliko novi propis jednako ili drugačije reguliše istu materiju. Na lice koje učini prekršaj primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj izvršen (zabrana povratnog-retroaktivnog vţenja prekršajnog propisa). Prekršajni propis primjenjuje se na svakog učinioca prekršaja (starosti preko 14 godina) koji na određenoj teritoriji počini propisani prekršaj, a izuzetak su lica koja uţivaju imunitet. Postoje dvije kategorije lica koje uţivaju imunitet:1-imunitet iz drţavno-pravnih razloga /predsjednik drţave, predsjednik i članovi vlade i sl./ 2-imunitet iz međunarodno-pravnih razloga / šefovi stranih misija, sluţbene pratnje i sl./.

5. Pojam i pravna priroda prekršaja Zakonska def.prekrsaja- Prekršaji predstavljaju kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koje su određena obiljeţja i za koje su propisane sankcije. Prekršaj moţe biti počinjen činjenjem ili nečinjenjem.

Prekršaj jeste nedopušteno ponašanje fizičkih ili pravnih lica za koje slijedi prekršajna sankcija. Pojmom prekršaja objedinjene su dvije vrste prekršaja:1-opšti – povrede javnog poretka 2-specijalni – nekadašnji privredni prestupi.

6. Osnovna obilježja ili elementi prekršaja Iz zakonske definicije prekršaja, vidljiva su 4 osnovna elementa prekršaja, i to su: a) radnja prekršaja-odnosno povreda ili krsenje propisa o javnom poretku b) propisanost u zakonu ili drugom propisu, c) protivpravnost ( koja je i razlog što se za prekršaj propisuje sankcija), d) propisanost prekršajne sankcije za prekršaj Sta je radnja prekrsaja- Radnja prekršaja jeste ono ljudsko ponašanje koje je predviđeno u opisu pojedinog prekršaja iz odgovarajućeg propisa. Ljudsko ponašanje je izraz volje čovjeka i ispoljava se u spoljnom svijetu koje moţe biti aktivno (tjelesni pokret) ili pasivno (odsustvo tjelesnog pokreta). Radnje prekršaja se dijele na: Aktivno(radnje činjenja) i pasivno (radnje nečinjenja).

Posljedica prekrsaja-Da bi jedna radnja predstavljala prekršaj, ona treba da prouzrokuje posljedicu koja je zakonom ili drugim propisom određena kao obiljeţje prekršaja i koja treba da bude ostvarena Odredjenost prekrsaja u pravnom propisu- Protivpravnost je formalni element prekršaja koji znači da ne moţe postojati prekršaj ako ne postoje propisi koje on kao djelo krši. Ukoliko nema protivpravnosti nema ni prekršaja.Formalni element koji garantuje da niko ne moţe biti kaţnjen za prekršaj ako to nije predviđeno u zakonu ili drugom propisu prije nego što je učinjen ( načelo legaliteta ili zakonitosti). Posebni elementi prekrsaja- Skup posebnig elemenata određenog prekršaja naziva se biće prekršaja. Da bi djelo koje ima obiljeţje prekršaja bilo prekršaj treba da ima sve opšte, i posebne elemente prekršaja. Opšti elementi:radnja,posljedica,uzrocnost,protivpravnost,odredjenost u zakonu.Posebni – skup posebnih elemenata naziva se biće prekršaja. Objekt prekrsaja-je dobro protiv koga je prekrsaj usmjeren. Subjekt prekrsaja-fizicko,pravno lice,odgovorno lice u pravnom licu i preduzetnik. Da bi fiz lice moglo biti odgovorno za ucinjeni prekrsaj mora pored objek.elemenata(da je ucinio prekrsaj)postojati i subj.elementi(uzrast,uracunljivost,vinost.)

7. Osnovi isključenja postojanja prekršaja Odgovornost fizičkog lica za učinjeni prekrsaj moze biti iskljucena ako postoje sledeci razlozi i to: a) Stvarna zabluda,b) Sila, prijetnja i prinuda i c) Naređenje pretpostavljenog. Stvarna zabluda – znači pogrešnu ili netačnu predstavu učinioca prekršaja o nekoj stvarnoj.Nije prekršajno odgovoran učinilac koji u vrijeme izvršenja radnje koja predstavlja prekršaj nije bio svjestan njenog zakonom određenog obiljeţja ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti, prema kojima bi, da su one stvarno postojale, radnja bila dozvoljena ( član 18 KZ RS mutantis mutandis). Sila,prijetnja prinuda-je nacin na koji se neko moze prinuditi da izvrsi prekrsaj.Nije prekr.odg.onaj ko pod uticajem sile,prijetnje i prinude ucini prekrsaj jer ne postoji slobodna volja. Zakon predviđa tri osnova isključenja postojanja prekršaja zbog izostanka obiljeţja protivpravnosti: a) nuţna odbrana b) krajnja nuţda c)mali značaj prekršaja. Osnovi isključenja protivpravnosti predviđeni su u Krivičnom zakonu Republike Srpske, a ta pravil se mutatis mutandis primjenjuju u odnosu na prekršaje. Nuţna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da se od svog dobra ili od dobra drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protiprvni napad. Za postojanje nuţne odbrane bitno je: 1-postojanje protivpravnog napada,2-istovremeno odbijanje ovog napada i 3-neophodnost odbrane od napada. Krajnja nuţda postoji kada je radnja učinjena radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se nije mogla na drugi način otkloniti, a pri tome učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.Elementi krajnje nuţdesu: postojanje opasnosti i otklnjanje opsnosti. Uslovi za postojanje krajnje nuţde: a) da se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom tuđeg dobra,odnosno činjenjem prekršaja, b) otklanjanje opasnosti mora biti istovremeno sa postojanjem opasnosti, c) učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo, d) otklanjanje opasnosti učinilac treba da je prema nekom učinio djelo koje ima obiljeţja prekršaja. Mali znacaj prekrsaja-nije def.u ZOP ipak on postoji i za ove prekrsaje se ne kaznjava.

8. Mjesto i vrijeme izvršenja prekršaja Mjesto izvršenja prekršaja bitno je utvrditi iz više razloga: a) zbog utvrđivnja mjesne nadleţnosti suda koji treba da vodi prekršajni postupak, b) zbog utvrdivanja propisa koji se mogu primjeniti za učinjeni prekršaj, c) za određivanje bića nekih prekršaja d) vođenje prekršajnog postupka putem prekršajnog naloga. Mjesto izvršenja prekršaja se moţe odrediti kao ono mjesto gdje je učinilac radio ili bio duţan da radi, kao i mjesto gdje je nastupila posljedica prekršaja ( teorija ubikviteta). Pod vremenom izvršenja prekršaja podrazimijeva se ono vrijeme kada je učinilac prekršaja radio ili bio duţan da radi, bez obzira na to kada je posljedica prekršaja nastupila ( teorija djelatnosti). Utvrđivanje vremena izvršenja prekršaja bitno je iz više razloga: a) da bi sud mogao ocijeniti da li je nastupila zastarjelost prekršajnog gonjenja, b)za utvrđivanje uračunljivosti(neuračunljivosti) i vinosti,jer se one utvrđuju u vrijeme izvršenja prekršaja, b) zbog utvrđivanja postojanja nekih razloga koji isključuju prekršajnu odgovornost fizičkog lica ( stvarna zabluda ili diplomatski imunitet), c) za vremensko vaţenje prekršajnog prava, d) za utvrđivanje da li je pravno lice postojalo u vrijeme izvršenja prekršaja itd.

9. Sticaj prekršaja Sticaj prekršaja postoji kada je isti učinilac sa jednom ili više radnji učinio više prekršaja za koje mu se istovremeno sudi.Sticaj se dijeli na dvije vrste: a) Idealni -jednom radnjom učini više prekršaja), b) Realni -sa više radnji učini više prekršaja) Postoji Prividni sticaj to je slučaj u kome izgleda da postoji više prekršaja, a radi se samo o jednom prekršaju. I prividni sticj se javlje kao prividni idealni i kao prividni realni sticaj. Produţeni prekršaj jeste poseban slučaj prividnog realnog sticaja, a postoji kada učinilac ponavlja vršenje istog prekršaja u sličnim situacijama Kolektivni prekršaj, kao slučaj prividnog realnog sticaja, postoji kada učinilac u vidu zanata, zanimanja ili iz navike ponavlja vršenje prekršaja (kockanje). Prekršaji sa neodređenim brojem radnji – jedan prekršaj postoji bez obzira na to da li je radnja izvršena samo jednom ili je ponovljena nekoliko puta ( uţivanje droge, kockanje).

10.Saučesništvo, pojam, vrste i odlike Saučesništvo je učestvovanje dva ili više lica u izvršenju jednog prekrsaja.Saucesnici su lica čijim je zajedničkim djelovanjem učinjeno prekršaj. Postojanje saučesništva podrazumijeva ispunjenje dva uslova:1-objektivni,znači da sva lica koja učestvuju u izvršenju djela moraju preduzeti neku radnju kojom se doprinosi prouzrokovanju posljedice i 2-subjektivni, koji pretpostavlja postojanje svijesti kod svakog od učesnika u izvršenju prekršaja. Saučesništvo obuhvaća(oblici saucesnistva):saizvršilaštvo,podstrekavanje,pomaganje Saizvršilaštvo postoji kada više licazajedno učestvuje u izvršavanju prekršaja ili na drugi način zajednički učine prekršaj. Između saizvršilaca postoji sporazum o zajedničkom djelovanju pri izvršenju prekršaja. Kod saizvršilaštva svako od lica će se kazniti propisanom kaznom za taj izvršeni prekršaj. Njihova zajednička djelatnost mora postojati u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja.

Podstrekavanje postoji kada neko drugoga, sa umišljajem, podstrekne da učini prekršaj, a bitno je da podstrekač kod drugog izazove ili učvrsti odluku o izvršenju prekršaja.Podstrekač će se kazniti kao da je sam izvršio prekršaj.Podstrekavanje moţe biti izvršeno nagovaranjem, davanjem poklona, raznim obećanjima, zastrašivanjem i sl.Ako je kod izvršioca već postojala čvrsta odluka da izvrši prekršaj, tada podstrekavanje ne postoji.Podstrekavanje se mora odnositi na određeno lice, a moţe biti usmjereno i na vise lica. Pomaganje postoji u slučaju kada neko drugome, sa umišljajem, pomogne da izvrši prekršaj, a pomagač će se kazniti kao da je sam izvršio prekršaj. Pomaganje moţe biti:1-fizičko (nabavljanje sredstava za vršenje radnje, otklanjanje prepreka, pruţanje smještaja učiniocu prekršaja itd.),i 2-psihičko ( davanje savjeta i upustava itd.). Pomaganje moze biti-prethodno,istovremeno i naknadno.Pomagač odgovara za umišljajno pomaganje.

11. Uslovi odgovornosti fizičkog lica za prekršaj Prekršajna odgovornost – posebna vrsta pravne odgovornosti, to je obaveza određenog subjekta odgovornosti da izvrsava obaveze propisane pravnom normom ili da trpi posljedice, odnosno pravne sankcije. Prekršajnoj odgovornosti podlijeţu fizička i pravna lica,i njihove odgovornosti se razlikuju. Da bi fizicko lice bilo odgovorno za prekrsaj potrebo je da su u vrijeme izvrsavanja prekrsaja ispunjeni sledeci uslovi-1- starost, odnosno uzrast učinioca, tj preko 14 godina starosti,2-uračunljivost, da je bilo duševno zdravo i sposobno za rasuđivanje,3-vinost, odnosno da postoji njegova krivica. Uračunljivost predstavlja psihičko stanje učinioca u vrijeme izvršenja prekršaja, te utiče na odgovornost fizičkog lica za učinjeni prekršaj.U zavisnosti od toga u kakvom je psihičkom stanju bio učinilac prekršaja u vrijeme izvršenja prekršaja, razlikuju se: uračunljiv, neuračunljiv i bitno smanjeno uračunljiv učinilac prekršaja.Uračunljiv je učinilac koji je u vrijeme izvršenja prekršaja bio u mogućnosti da ispravno i nesmetano rasuđuje i donosi odluke, odnosno upravlja svojim postupcima. Neuracunljiv je ucinilac prekrsaja koji nije mogao da shvati znacaj svoje radnje u vrijeme izvrsavanja prekrsaja usljed-1-trajne ili privremene dusevne bolesti,2-dusevne poremecenosti,3-zaostalog dusevnog razvoja..Pojam uracunljivosti u KZRS je odredjen negativno tj navedene su okolnosti koje iskljucuju njeno postojanje.Zato je u slucaju postojanja neuracunljivosti iskljucena prekrsajna odgovorsnost te se smatra da nema ni prekrsaja. Stanje bitno smanjene uračunljivosti postoji ukoliko je poremećaj svijesti ili poremećaj volje u medecinskom smislu bio nepotpuno izraţen, tako da je uračunljivost bila bitno smanjena, ali nije potpuno isključena.Bitno smanjeno uračunljiv je onaj učinilac čija je sposobnost da shvati značaj svoje radnje ili propuštanja ili sposobnost da upravlja svojim postupcima u vrijeme izvršenja prekršaja bila bitno smanjena.Takav uračunljiv učinilc je prekršajno odgovoran, s tim da ta okolnost moţe dovesti do blaţeg kaţnjavanja. Samoskrivljene neuračunljivosti Prekrsajno je odg.ucinilac koji je upotrebom alkohola,droga ili na drugi nacin doveo sebe u stanje u kome nije mogao da shvati znacaj svog djela pri cemu je bitno da je kod ucinioca prije dovodjenja u takvo stanje postojala uracunljivost Krivica ili vinost je duševni (psihički) odnos učinioca prema onome što on čini. Duševni odnos prema poduzetoj radnji i ostvarenoj posljedici moţe se ispoljiti u dva različita stepena: a) blaţem (nehat) i b)teţem (umišljaj). Umišljaj je oblik krivice koji se sastoji u postojanju svijesti kod učinioca da preduzetom radnjom ostvari prekršaj, a on to hoće ili na to pristaje.Dva oblika umisljaja to su direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji ukoliko je učinilac bio svjestan značenja svoje radnje i djela koje ostvruje, pa je to htio. Eventualni umišljaj, kod koga je dovoljno da je učinilac, iako svjestan svoje radnje i mogućnosti nastupanja posljedice, pristao na to. Nehat je oblik krivice koji se sastoji u svjesnosti ili nesvjesnosti učinioca da iz njegove radnje moţe nastupiti zabranjena posljedica.Postoje 2 oblika nehata-1-svjesni i2- nesvjesni.

Svjesni nehat postoji ako je učinilac bio svjestan da će njegova radnja izazvati nastupanje zabranjene posljedice, ali je olako drţao da ona neće nastupiti ili da će on u krajnjem slučaju uspjeti da spriječi njeno nastupanje. Nesvjesni nehat postoji kada učinilac nije bio svjestan da iz njegove radnje moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je, prema okolnostima pod kojima je radnju poduzeo i po svojim ličnim svojstvima, mogao i bio duţan da bude svjestan takve mogućnosti.

12.Razlozi koji isključuju prekršajnu odgovornost fizičkog lica Postoje dva razloga koji isključuju odgovornost fizičkog lica: a) Uzrast, ako fizičko lice nije navršilo 14 godina starosti nije odgovorno za počinj. prekršaj b) Neuračunljivost Neuračunljiv je učinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje ili propuštanja ili nije mogao upravljati svojim postupcima usljed:1-trajne ili privremene duševne bolesti 2-privremene duševne poremećenosti,3- zaostalog društvenog razvoja ( debilnost, idiotizam i dr.).

13.Odgovornost pravnog lica Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu mogu biti odgovorni za prekršaj samo ako je to propisima o prekršaju izričito određeno.Odgovornosti podlijeţu domaća pravna lica, sa izuzetkom drţava,entitet, kanton,grad,opština i MZ sto ne iskljucuje odgovornost odgovornih lica u njima. Za razliku od odgovornosti fizičkih lica,odgovornost pravnih lica se temelji na tzv. objektivnoj odgovornosti: činjenici prouzrokovanja prekršaja i uzročnoj vezi između preduzete radnje prekršaja i ostvarene posljedice.Pravno lice odgovara za prekršaj učinjen u ime, za račun ili u njegovu korist pod slijedećim uslovima:1-kada obiljeţja učinjenog prekršaja proizlaze iz odluke,naloga ili odobrenja rukovodećih ili nadzornih organa pravnog lica 2-kada su rukovodeći ili nadzorni organi pr. lica uticali na učinioca ili mu omogućili da učini prekršaj, 3-kada pravno lice raspolaţe protipravno ostvarenom imovinskom koristi 4-kada su rukovodeći ili nadzorni organi pravnog lica propustili nadzor nad zakonitošću rada radnika. I ovdje se primjenjuju pravila mutantis mutandis koja su navedena u KZRS, a gdje se navodi odgovornost pravnih lica.

14.Pojam i vrste prekršajnih sankcija Prekršajne sankcije su drţavne, prinudne mjere represivno preventivnog karaktera kojima se učinioci prekršaja, pod uslovima predviđenim prekršajnih propisima, ograničavaju ili uskraćuju u određenim pravima ili slobodama, na osnovu odluke nadleţnog organa, odnosno suda, Tokom dugogodišnjeg razvoja prekršaja, jedine sankcije propisane za prekršaj bile su kazne. Takav sistem naziva se monističkim. Za današnji sistem prekršajnih sankcija moţe se reći da je pluralistički, jer obuhvata brojne mjere i sankcije.Sistem prekršajnih sankcija u RS čine slijedeće vrste prekršajnih sankcija: 1-novčana kazna 2-mjere upozorenja i to: ukor i uslovna osuda,3-zaštitne mjere i4-vaspitne mjere.-prema maloljetnicima.Prema punoljetnim učiniocima prekršaja i pravnim licima mogu se odrediti novčana kazna, mjere upozorenja i zaštitne mjere.Vaspitne mjere se izricu maloljetnicimaOsim navedenih prekršajnih sankcija,mogu biti izrečene i mjere, koje nemaju penalni karakter, nego se odlikuju naročitom pravnom prirodom i svrhom. To su:1-oduzimanje imovinske koristi2-obaveza naknade štete 3-kazneni poeni i 4lišenje slobode radi naplate novčane kazne.

15.Zaštitne mjere, pojam i vrste Zaštitne mjere su posebna vrsta prekršajnih sankcija kojima se otklanjaju okolnosti ili stanja usljed kojih bi učinilac mogao da nastavi i ubuduće da vrši prekršaje.Zaštitne mjere se mogu opozvati onda kada razlozi za izricanje zaštitnih mjera prestanu da postoje.Mogu se izricati uz novčanu kaznu i uslovnu osudu. Zakonom o prekršajima RS predviđene su sledece vrste zastitnih mjera: 1-oduzimanje predmeta,2-zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti,3-potpuna ili djelimična zabrana upravljanja motornim vozilom i 4-vanbolničko liječenje od zavisnosti. Pored ovih zaštitnih mjera, pojedinim zakonima koji propisuju prekršaje mogu se odrediti dodatne vrste zaštitnih mjera.Primjer Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.Trajanje zaštitnih mjera određuje sud, imajući u vidu najkraći vremenski period koji je potreban da se okrivljeni spriječi da počini sličan prekršaj.Sud uzima u obzir sve bitne okolnosti slučaja: teţinu prekršaja,njegove posljedice, stepen odgovornost okrivljenog, raniju osuđivanost, financijsku situaciju okrivljenog, kao i to da li je iskazao kajanje.Ovlašćeni organ moţe prekršajnim nalogom izreći samo jednu zaštitnu mjeru u najkraćem predviđenom trajanju i zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta. Novinu u zakonu predstavljaju zaštitne mjere djelimične zabrane upravljanja motornim vozilom i vanbolničko liječenje od zavisnosti.

16.Nepenalne mjere, pojam i vrste Osim prekršajnih sankcija za prekršaj se mogu izreći i sankcije, koje nemaju penalni karkter, a to su: 1-Oduzimanje imovinske koristi,-Niko ne moze zadrzati imovinsku korist stecenu izvrsavanjem prekr.Pod protivpravno stecenom imovinskom koristi podrazumj.se-novac,predmeti od vrijednosti kao i svaka druga korist stecena prekrsajem. 2-Obaveza naknade štete,- Iznos i vrsta oduzimanja ili naknade štete će se odrediti u rješenju o prekršaju 3-Kazneni poeni i 4-Lišenje slobode radi naplate novčane kazne.-u trajanju od 15 dana koju odredjuje sud kaznjenom ako u roku ne plati novcanu kaznu.

17.Pojam i kategorije maloljetnika Prema ZOPRS, odredbe o prekršajnim sankcijama prema maloljetnicima, te odredbe o prekršajnom postupku prema maloljetnicima su specijalne, stavljene u posebno poglavlje zakona. Maloljetnicima, smatraju se lica koja su u vrijeme izvršenja prekršaja navršila 14 godina, sve do navršenih 18 godina, odnosno do punoljetstva.Prema članu 23. stav 2 ZOPRS, maloljetnik koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 14 godina ţivota (dijete) prekršajno je neodgovoran ( protiv njega se ne moţe pokrenuti niti voditi prekršajni postupak).Razlikujemo dvije kategorije prekršajno odgovornih maloljetnika i to:1-Mlađi maloljetnici ( lica koja su u vrijeme izvršenja prekršaja navršila 14, a nisu navršila 16 god. ţivota) i 2-Stariji maloljetnici ( lica koja su u vrijeme izvršenja prekršaja navršila 16, a nisu navršila 18 god. ţivota).

18.Vaspitne mjere Vaspitne mjere prestavljaju posebne prekršajne sankcije namijenjene isključivo prema maloljetnim učiniocima prekršajs. Smisao ovih sankcija jeste da se obezbijedi prevaspitanje maloljetnog učinioca (tzv. socijalizacija), uz što manju primjenu elemenata prinude. Zakon pravi razliku izmedju mladjih i stariji maloljetnika i propisuje razlicite vrste prekrsajnih sankcija za njih,pa tako prema Mlađim maloljetnicima ( starosti između navršenih 14 do nenavršenih 16 god) mogu se izreći isključivo vaspitne mjere.Prema starijim maloljetnicima koji su u vrijeme izvršenja prekršaja navršili 16, nisu navršili 18 god, mogu biti izrečene vaspitne mjere, kao i bilo koja od drugih prekršajnih sankcija

namijenjenih kaţnjavanju punoljetnih lica.Da bi prema starijem maloljetniku mogle biti izrečene vaspitne mjere, potrebno je da su ispunjeni slijedeći uslovi:1-da je stariji maloljetnik priznao da je počinio prekršj, 2-da je izrazio ţaljenje zbog počinjenog prekršaja i 3-da je dobrovoljno pristao na takvu vaspitnu mjeru. Vrstevaspitnih mjera:1-ukor,2-licno izvinjenje ostecenom,3-redovno pohađanje škole,4-posjećivanja vaspitnih,obrazovnih, psiholoških i drugih vrsta savjetovališta,5-nalaganje maloljetniku da se uzdrţava od upotrebe alkoholnih pića i opojnih droga i sl.

19.Koje su to maloljetnicima

karakteristike

prekršajnog

postupka

prema

Prekršajni postupak protiv maloljetnika moţe se pokrenuti isključivo podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (izdavanjem prekršajnog naloga za pokretanja prekršajnog postupka prema maloljetnicim nije moguće). Podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv maloljetnog lica,pored zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka dostavljenog sudu, kopije zahtjeva dostavlja nadleţnom organu starateljstva i maloljetniku i njegovim roditeljima, odnosno zakonskom zastupniku maloljetnika, lično ili putem pošte.Sudija koji vodi prekršajni postupak protiv maloljetnika duţan je pribaviti podatke o ličnosti maloljetnika od organa starateljstva i pozvati organ starateljstva na usmeni pretres. Zadaci organa starateljstva su definisani zakonom tako da predstavnik ovog organa ima pravo upoznati se sa tokom usmenog pretresa, a zatim u toku postupka stavljati prijedloge, ukazivati na činjenice i dokaze koji su od vaţnosti za donošenje pravilne odluke. Osnovne karakteristike postupka prema maloljetniku su: 1-Hitnost postupka i obazrivost postupanja 5-Uloga organa starateljstva 2-Pozivanje maloljetnika i dostavljanje pismena 6- Primjena odredaba prema djeci 3-Isključenje oslobađanja od duţnosti svjedočenja 7-Obavezna odbrana-(imati branioca) 4-Spajanje i razdvajanja postupka 8- Sprovođenje jedinstvenog postupka 9-Zabrana objavljivanja toka prekršajnog postupka i isključivanje javnosti. Maljotnik moţe imati branioca tokom pokretanja i vođenja prekršajnog postupka

20.Zastarjelost, pojam i oblici zastarjelosti Zastarjelost je protek vremena poslije kojeg se ne moţe pokrenuti, odnosno voditi prekršajni postupak ili poslije kojeg se ne moţe izvršiti prekršajna sankcija.U prekršajnom postupku se raznikuju dva oblika zstarjelosti, i to:1) Zastarjelost prava na preduzimanje, odnosno pokretanje i vođenje prekšajnog postupka ili zastarjelost prekršajnog gonjenja.2) Zastarjelost prava na izvršenje kazne, odnosno zaštitne mjere Rokovi zastarjelosti određuju se zakonom, a u okviru svake od ovih dviju vrsta zastarjelosti razlikuju se relativna i apsolutna zastarjelost. Prekršajni postupak ne moţe se preduzeti, odnosno pokrenuti ni voditi protekom jedne godine od dana učinjenog prekršaja za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do 3000 KM, odnosno protekom dvije godine od dana kada je prekršaj učinjen za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od 3000 KM ( tzv. relativna zastarjelost).Za poreske, carinske i financijske prekršaje posebnim zakonom moţe se propisati i duţi rok zastarjelosti prekršajnog gonjenja, ali on ni u kom slučaju ne moţe biti duţi od tri godine. Tok i prekid zastarjelosti. Zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka počinje od dana kada je prekršaj izvršen, a zastarjelost za izvršenje kazne, odnosno zaštitne mjere od dana pravosnaţnosti rješenja kojim je kazna odnosno zaštitna mjera izrečena. Zastarjevanje ne teče za vrijeme za koje se gonjenje ne moţe poduzeti

po zakonu ( npr. usljed privremene duševne bolesti učinioca prekršaja, ako je učinilac u bjekstvu itd.).Po prestanku navedenih okolnosti zastarjelost ponovo počinje teći.Ovdje se radi o tzv. obustavi zastarjevanja za razliku od prekida zastarjelosti.

Zastarjelost se prekida svakom radnjom nadleţnog organa za postupak odnosno za izvršenje, preduzetom radi gonjenja učinioca prekršaja, odnosno izvršenja kazne i zaštitne mjere. Zastarjelost prekršajnog gonjenja nastaje,

poslije proteka dvije godine od dana izvršenja prekršaja za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do 3000KM, odnosno protekom četiri godine za prekršaj za koji je propisana novčana kazna veća od 3000 KM.Ovakva zastarjelost koja nastaje bez obzira na prekide i obustave zastarjelosti naziva se apsolutna zastarjelost.

21.Pojam, predmet i zadatak prekršajnog procesnog prava Prekršajno procesno pravo je dio prekršajnog prava kojim se uređuje prekršajni postupak u kojem se povodom izvršenog uviđaja utvrđuje odgovornost učinioca prekršaja i izriče odgovarajuća prekršajna sankcija. Predmet prekršajnog procesnoga prava jeste prekršajni postupak. To je zakonom definisani postupak koji se vodi povodom izvršenoga prekršaja, a u kojem prekršajno procesni subjekti preduzimaju određene prekršajno procesne radnje i zasnivaju prekršajno procesne odnose sa ciljem donošenja pravilne i zakonite odluke od strane nadleţnoga suda o određenoj prekršajnoj stvari.Sud tokom trajanja prekrsajnog postupka utvrdjuje-da li je prekrsaj ucinjen,ko je pocinilac,da li postoji odgovornost ucinioca prekrsaja i vrstu prekrsajne sankcije koju ce izreci. Zadatak prekršajnog procesnoga prava je potpuno i pravilno i zakonito razrješenje prekrš. stvari.

22.Pojam i vrste prekršajnog postupka Prekršajni postupak je zakonom regulisani postupak koji se vodi povodom izvršenog prekršaja, a u kojem prekršajno-procesni subjekti preduzimaju određene prekršajno-procesne radnje i zasnivaju određene prekršajno-procesne odnose s ciljem donošenja pravilne i zakonite odluke od strane nadleţnog suda.Pozitivno prekršajno-procesno zakonodavstvo RS poznaje dvije vrste prekršajnih postupaka, i to: 1-prekršajni postupak koji se pokreće i vodi izdavanjem prekršajnog naloga i 2-prekršajni postupak koji se pokreće podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Vrste prekršajnih postupaka U stručnoj literaturi najčešće se razlikuju dvije vrste prekršajnih postupaka, u zavisnosti od vrste i teţine učinjenog prekršaja, osobina učinioca prekršaja, ali i drugih karakteristika, i to: 1. opšti prekršajni postupak i 2. posebni prekršajni postupci. Opšti prekršajni postupak - redovan postupak koji se provodi nakon što se utvrdi da je učinjen prekršaj; a nakon što se utvrdi da je određeno lice učinilac prekršaja, utvrđuje se njegova prekršajna odgovornost, te ako se utvrdi i ona, izriče se odgovarajuća prekršajna sankcija. Posebni prekršajni postupci – klasifikacije.Posebni prekršajni postupci - koji se od opšteg prekršajnog postupka razlikuju:1. prema subjektima protiv kojih se prekršajni postupak vodi ili 2. organima pred kojima se prekršajni postupak vodi ili 3. specifičnostima pitanja koja se rješavaju. Vrste posebnog prekrsajnog postupka-1. postupak prema maloljetnicima, 2. postupak za naplatu novčane kazne na licu mjesta ili tzv. organski mandat, 3. postupak za naknadu štete i za povraćaj novčanih iznosa licima u slučaju neopravdanog kaţnjavanja. Postupak prema maloljetnicima-Je specifičan postupak. Pod maloljetnim licem podrazumijeva se lice koje je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo mlađe od 18 godina; za odgovornost i kaţnjavanje maloljetnika zakonom su propisani posebni uslovi i poseban prekršajni postupak.Karakteristike postpuka: 1-hitan, 2-zahtijeva obazrivo postupanje prema maloljetniku i 3-mišljenje nadleţnog organa starateljstva; 4-pozivanje maloljetnika vrši se preko roditelja, odnosno staratelja; Postupak za naplatu novčane kazne na licu mjesta ili tzv. organski manda-Je poseban postupak u kojem zakonom određena sluţbena lica mogu učiniocima na licu mjesta da izriču i naplaćuju novčanu kaznu u određenom iznosu pod uslovom da su zatečeni u vršenju prekršaja. U ovom postupku ovlašćena lica ne

određuju visinu novčane kazne, već samo vrše njenu naplatu. Novčana kazna je utvrđena u fiksnom iznosu. O izvršenoj naplati novčane kazne sluţbeno lice izdaje potvrdu u kojoj je evidentiran prekršaj koji je učinjen i visina novčane kazne koja je izrečena i naplaćena, protiv ovog postupka naplate novčane kazne nije dopuštena ţalba. Postupak za naknadu štete i za povraćaj novčanih iznosa licima u slučaju neopravdanog kažnjavanja Je postupak koji se vodi u slučaju naknade štete licu koje je pravosnaţnim rješenjem o prekršaju kaţnjeno za prekršaj, ali je vanrednim pravnim lijekom obustavljen prekršajni postupak; Posebni prekršajni postupciu posebne prekršajne postupke, a prema organima pred kojima se prekršajna stvar rješava, ubrajamo: a) prekršajni postupak koji vode organi drţavne uprave b) prekršajni postupak koji se pokreće podnošenjem prekršajnog naloga

23.Faze prekršajnog postupka Prekršajni postupak u prekršajnom procesnom zakonodavstvu RS ima nekoliko faza: 1.osnovna ili glavna faza prekršajnog postupka je prvostepeni prekršajni postupak.Zavisno od načina pokretanja prekršajnog postupka (izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka) ova faza postupka se provodi pred, ili od strane ovlašćenog organa i pred prvostepenim, odnosno nadleţnim osnovnim sudom. Redovni ili osnovni prvostepeni postupak čine tri faze, i to:1. prethodni postupak, 2. usmeni pretres i 3. donošenje i saopštavanje odluke, odnosno dostavljanje rješenja o prekršaju. 2. druga faza - postupak po pravnim lijekovima. pozitivno prekršajno-procesno zakonodavstvo RS poznaje redovni i vanredni pravni lijek. 1. redovni pravni lijek – žalba. 2. ponavljanje postupka - vanredni pravni lijek.

24.Osnovna načela prekršajnog postupka Osnovna načela krivičnog i prekršajnog postupkasu: 1.Princip zakonitosti -učiniocu prekršaja moţe se izreći samo ona prekršajna sankcija koja je u vrijeme izvršenja prekršaja bila predviđena za taj prekršaj; rješenje o prekršaju moţe donijeti samo nadleţni sud u prekršajnom postupku koji je određen zakonom; prekršajni nalog moţe izdati samo ovlašćeni organ u zakonom određenim situacijama 2. Načelo-pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo- Niko se ne moţe smatrati odgovornim za prekršaj dok se to ne utvrdi pravosnaţnim rješenjem, odnosno konačnim prekršajnim nalogom.Načelo in dubio pro reo podrazumijeva obavezu suda na donošenje rješenja kojim se obustavlja prekršajni postupak ne samo kada je dokazana nevinost okrivljenog nego i onda kada nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj. 3.Načelo ne bis in idem, ne ponovo o istom- Zabrana ponovnog suđenja ili kaţnjavanja poslije pravosnaţno presuđene prekršajne stvari.Izuzetak - ponavljanje postupka je vanredni pravni lijek kojim se kaţnjenom koji je rješenjem o prekršaju oglašen krivim omogućava da ponovi prekršajni postupak koji je završen pravosnaţnim rješenjem o prekršaju.Ponavljanje prekršajnog postupka moţe se vršiti samo u korist kaţnjenog, samo ako novi dokazi ili razlozi za ponavljanje navedeni u zahtjevu mogu voditi značajnijoj promjeni odluke suda u korist kaţnjenog. 4.Prava lica lišenog slobode- je pravo po kojem lice nije duţno da daje iskaz;niti da odgovara na postavljena pitanja, a da sve što izjavi moţe biti upotrijebljeno kao dokaz protiv njega; pravo izvođenja pred sudiju ima odmah, a najkasnije u roku od 12 časova.;pravo da o lišenju slobode bude obaviješteno;pravo ulaganja ţalbe u slučaju lišenja slobode, te druga prava. 5.Prava okrivljenog, odnosno načelo ispitivanja okrivljenog-Okrivljeni ima pravo: -da se smatra nevinim dok se ne dokaţe njegova odgovornost u skladu sa zakonom;

- da u najkraćem roku budu obaviješten,o prirodi i razlogu optuţbi protiv njega i da svaki njegov iskaz moţe biti korišćen kao dokaz u daljem toku postupka; -da mu se da odgovarajuće vrijeme za pripremu odbrane; -da se brani lično ili putem branioca po vlastitom izboru, ili ukoliko nema dovoljno sredstava, da mu se on obezbijedi besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde; -da ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete i saslušanje svjedoka u njegovu korist -da dobije besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumije jezik koji se upotrebljava u sudu. 6.Pravo na odbranu ili pravo odbrane okrivljenog- Odbrana okrivljenog moţe biti lična i stručna. 1. Lična ili materijalna odbrana - ona koju okrivljeni obavlja sam. 2. Stručna ili formalna odbrana - odbrana pomoću stručnog lica, odnosno branioca 7.Pravo na upotrebu maternjeg jezika i pisma- Ovo načelo se odnosi na okrivljenog, ali i druge učesnike u postupku i njihovo pravo da u prekršajnom postupku, posebno na usmenom pretresu, upotrebljavaju maternji jezik ili jezik koji razumiju.Ili da se obezbjedi prevodilac. 8.Upućivanje i dostavljanje pismena-Pismena se upućuju licima koja učestvuju u prekršajnom postupku na sluţbenim jezicima utvrđenim zakonom, i to na jeziku srpskog, bošnjačkog ili hrvatskog naroda. Sluţbena pisma -ćirilica i latinica. 9.Zakonitost dokaza - Zabrana sudu i drugim učesnicima u postupku, da od okrivljenog iznuđuju priznanje ili bilo kakvu drugu izjavu, jer isti predstavljaju tzv. nezakonite dokaze. Nezakoniti dokazi: 1. iskazi svjedoka koji su saslušani, a nisu se mogli po zakonu saslušati, 2. iskazi svjedoka koji su saslušani, a oslobođeni su duţnosti svjedočenja, 3. dokazi pribavljeni povredom ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom BiH, Ustavom RS i međunarodnim ugovorima koje je ratifikovala BiH 10.Pravo na odštetu i rehabilitaciju- Ovo načelo se odnosi na naknadu štete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava lica: 1-nepravedno kaţnjenih za prekršaj 2-posebno neosnovano lišenih slobode 11.Pouka o pravima ili načelo pomoći neukoj stranci-Ovaj princip odnosi se na obavezu suda da okrivljenog za prekršaj, ali i sva druga lica koja učestvuju u prekršajnom postupku pouči o pravima koja im po zakonu pripadaju. Pruţanje pomoći neukoj stranci najčešće se sastoji u ukazivanju na pravna sredstva koja stranci stoje na raspolaganju, na to koje dokaze stranka moţe koristiti, na upoznavanje sa rokovima i posljedicama propuštanja rokova I sl. 12.Pravo na suđenje bez odlaganja- Ovo načelo podrazumijeva provođenje prekršajnog postupka bez odugovlačenja, ali i onemogućavanje svake zloupotrebe prava koja pripadaju učesnicima u prekršajnom postupku. Ovo načelo koje nazivamo i načelom ekonomičnosti i efikasnosti. 13.Jednakost u postupanju-Načelo materijalne istine podrazumijeva obavezu suda da istinito, tačno i potpuno utvrdi sve pravno relevantne činjenice koje su vaţne za donošenje zakonite odluke, kako one koje terete okrivljenog, tako i one koje okrivljenom idu u korist. 14. Načelo slobodne ocjene dokaza- Sud ocjenjuje dokaze po svom slobodnom uvjerenju, a sve u cilju ostvarenja načela istine.Načelo slobodne ocjene dokaza znači i izvjesnu slobodu koja se daje sudu da ocjenjuje dokaznu vrijednost svakog pojedinog dokaza, a zatim i svih dokaza zajedno donosi zaključak o tome šta je u konkretnoj prekršajnoj stvari puna i prava istina. 15. Princip akuzatornosti- Prekršajni postupak se pokreće samo po zahtjevu ovlašćenog organa (prema članu 39.ZOP nema mogućnosti pokretanja prekršajnog postupka od strane oštećenog). Prekršajni postupak moţe se pokrenuti isključivo na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ovlašćenog organa, a nikako po sluţbenoj duţnosti od strane suda. 16. Princip legaliteta prekršajnog gonjenja- Ovlašćeni organ je duţan pokrenuti prekršajni postupak, ukoliko postoje dokazi da je učinjen prekršaj. 17. Načelo dvostepenosti prekršajnog postupka- Protiv rješenja donijetog u prvom stepenu moţe se izjaviti ţalba.Pravo na podnošenje ţalbe imaju okrivljeni i ovlašćeni organ.Pravo na izjavljivanje ţalbe na rješenje o prekršaju ima i oštećeni, i to samo u pogledu imovinskopravnog zahtjeva. 18. Načelo javnosti ili transparentnosti-prekršajni postupak je javan. Javnost rpodrazumijeva pravo svakog punoljetnog građanina da prisustvuje raspravljanju određene prekršajne stvari pred sudom.

19. Načelo kontradiktornosti-Najizraţenije tokom usmenog pretresa. Podrazumijeva sudjelovanje suda, okrivljenoga i predstavnika ovlašćenog organa tokom usmenog pretresa u prekršajnom postupku. 20. Načelo neposrednosti i usmenosti-Ovo načelo podrazumijeva da se rješenje u prekršajnoj stvari zasniva samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni, odnosno izvedeni na usmenom pretresu.

25.Prekršajno-procesni subjekti, pojam i karakteristike Prekršajno-procesni subjekta su fizička ili pravna lica koja učestvuju u prekršajnom postupku. To su lica koja vrše određenu procesnu funkciju na osnovu koje imaju određeni prava i duţnosti. Karakteristike prekršajno-procesnih subjekata-1.opšte karakteristike(specifične za sve prekršajnoprocesne subjekte) i 2. posebne (svojstvene samo nekim od prekršajno-procesnih subjekata). U opšte karakteristike ubrajamo:1-Subjekt prekršajnog postupka je fizičko ili pravno lice.Svojstvo okrivljenog imaju fiz. Prav.lica,odgovorno lice u pravn licu I preduztnik 2-svaki prekršajno-procesni subjekt mora imati procesnu sposobnost koju čine: A) stvarna legitimacija - odnos lica prema prekršajnoj stvari. B) operativna legitimacija - sposobnost nekog lica da svojom vlastitom djelatnošću neposredno realizuje svoja prava i obaveze u prekršajnom . Ukoliko lice nema procesnu sposobnost u smislu postojanja stvarne legitimacije, onda ono nema ni svojstvo procesnog subjekta, a ukoliko neko lice ne posjeduje operativnu legitimaciju za učešće u prekršajnom postupku, onda ono vršenje svojih prava i duţnosti moţe ostvarivati preko zakonskog zastupnika. 3-prekršajno-procesni subjekt ima određeni fond prava i duţnosti u prekršajnom postupku 4-prekršajno-procesni subjekt je nosilac odgovarajućih prava i izvršilac određenih duţnosti 5-prekr.-proc. subjekt vršenjem svojih procesnih prava doprinosi rasvjetljenje i rješenje prekršajne stvari. Vrste prek-proc.sub-Glavni(nadlezni sud,okrivljeni,podnosilac zahtjeva),I Sporedni(svjedoci,vjestaci,tumaci,prevodioci,strucna lica,zak.zastupnici I sl). Podnosioci zahtjeva za pokretanje prekr.postupka su ovlasteni organ,tuzilac I osteceni.

26.Povraćaj u pređašnje stanje Je institut prekršajnog procesnog prava vezan za propuštanje rokova, odnosno institut putem kojeg se otklanjaju štetne posljedice po okrivljenog, odnosno ovlašćeni organ, do kojih dolazi propuštanjem rokova od strane okrivljenog ili ovlašćenog organa iz određenih opravdanih razloga za koje se ne moţe kriviti okrivljeni, odnosno ovlašćeni organ. -Kada okrivljeni moţe traţiti povraćaj? 1-okrivljeni koji je prihvatio odgovornost propuštanjem, odnosno okrivljeni kome je izrečena sankcija zbog propuštanja. 2-okrivljeni koji je propustio rok za ţalbu na rješenje, 3-okrivljeni koji je rješenjem o prekršaju oglašen odgovornim zbog njegovog propuštanja pristupiti na usmeni pretres -Kada ovlašćeni organ moţe traţiti povraćaj? Prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje moţe podnijeti i ovlašćeni organ na rješenje o obustavljanju prekršajnog postupka koje je doneseno u slučaju propuštanja pojavljivanja predstavnika ovlašćenog organa na usmenom pretresu. Prijedlog se podnosi osnovnom sudu koji je donio rješenje o prekršaju, o prijedlogu odlučuje onaj sud pred kojim je podnosilac prijedloga počinio propuštanje, a to je uvijek osnovni sud. -Zadrţavanje izvršenja rješenja o prekršaju pravilo je da prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje ne zadrţava izvršenje rješenja o prekršaju, ali postoji mogućnost da osnovni sud kome je podnesen prijedlog, odluči da se sa izvršenjem zastane do donošenja odluke, odnosno rješenja po prijedlogu za povraćaj.

-Ţalba protiv rješenja kojim se dozvoljava povraćaj O prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje odlučuje, svojim rješenjem, nadleţni osnovni sud koji je donio rješenje o prekršaju koje se pobija. Protiv rješenja kojim se dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje ţalba nije dozvoljena, dok je, ţalba dozvoljena protiv rješenja kojim se ne dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje.Sud će uvaţiti prijedlog okrivljenog za PPS i odobriti PPS ukoliko okrivljeni moţe dokazati da je propuštanje učinjeno iz opravdanih razloga, odnosno da mu PN ili ZPP nisu uručeni, odnosno ukoliko okrivljeni moţe dokazati da je iz opravdanih razloga propustio da se pojavi, ili blagovremeno postupi, odnosno izjavi ţalbu. -Šta je duţan navesti okrivljeni u prijedlogu za PPS? Okrivljeni je duţan u prijedlogu za PPS navesti razloge zbog kojih je bio opravdano spriječen da se pojavi i postupi, odnosno da u propisanom roku izjavi ţalbu na rješenje o prekršaju. Prijedlog za PPS podnosi se u roku od tri mjeseca od dana kada je prekršajni nalog postao konačan ili izvršan, odnosno od dana donošenja prvostepenog rješenja o prekršaju. Posljedice podnošenja prijedloga za PPS-prekršajni nalog odnosno prvostepeno rješenje o prekršaju stavljaju se van snage ukoliko je sud uvaţio prijedlog za PPS. -ukoliko je uvaţio prijedlog za PPS koji je podnio okrivljeni, odnosno ovlašćeni organ sud određuje dan i vrijeme odrţavanja usmenog pretresa i o tome obavještava okrivljenog i ovlašćeni organ. -ako okrivljeni propusti da se pojavi na ponovo zakazanom usmenom pretresu u vrijeme određeno od strane suda, sud će novim rješenjem odbiti prijedlog za PPS,s tim da prvobitni prekršajni nalog, ostaju na snazi. -Ako se okrivljeni pojavi na usmenom pretresu u vrijeme određeno od strane suda, ali se na usmenom pretresu ne pojavi predstavnik ovlašćenog orana, sud će donijeti rješenje kojim se obustavlja prekršajni postupak, odnosno sud će staviti van snage PN ukoliko je prekršajni postupak pokrenut putem PN.

27.Troškovi prekršajnog postupka Troškovi prekršajnog postupka su stvarno učinjeni materijalni izdaci učinjeni povodom prekršajnog postupka, od njegovog pokretanja do završetka postupka. U troškove prekršajnog postupka spadaju: -troškovi potrebni za svjedoke, vještake, tumače i druga stručna lica koja učestvuju u postupku -troškovi uviđaja -troškovi prevoza okrivljenog -podvozni i putni troškovi sluţbenih lica koja učestvuju u prekršajnom postupku -nuţni izdaci oštećenog, odnosno njegovog zakonskog zastupnika -nagrada i nuţni izdaci branioca okrivljenog, odnosno kaţnjenog lica -paušalni iznos ( predstavlja naknadu za sitne sudske troškove i ne plaća se nikada unaprijed; odluku o visini paušalnog iznosa donosi sud po sluţbenoj duţnosti). Visina troškova prekršajnog postupka utvrđuje se prema njihovom stvarnom iznosu, a visina paušalnog iznosa određuje se zavisno od sloţenosti postupka i imovnog stanja lica obaveznog da taj iznos plati. Troškovi prekršajnog postupka, kao i paušalni iznos, padaju na teret lica koje je pravosnaţnim rješenjem o prekršaju oglašeno odgovornim. Solidarno snošenje troškova i oslobađanje okrivljenog troškova-ako je u istom postupku više lica kaţnjeno za prekršaj, svako od njih snosi odgovarajući dio ukupnih troškova (koliko - određuje sud, a ako to nije moguće tačno odrediti, svi okrivljeni snose troškove solidarno). Sud moţe osloboditi okrivljenog naknade troškova postupka u cjelini ili djelimično ukoliko bi bilo dovedeno u pitanje izdrţavanje okrivljenog ili lica koja je on duţan da izdrţava.

28.Dokazi i dokazni postupak Pojam dokaza ima dva oblika: 1-Pod pojmom dokaz smatra se dokazni osnov ili dokaz kao činjenica, iz kojeg se utvrđuje postojanje prekršaja i odgovornost učinioca 2- Pod pojmom dokaz podrazumijeva se dokazno sredstvo, odnosno izvor saznanja iz koga se crpe dokazne činjenice. Dokaz obuhvata sledece elemente-predmet dokaza,dokazni osnov idokazno sredstvo Dokazi se dijele na:1-neposredne i posredne, 2-potpune i nepotpune, 3-optuţne i odbrambene 4-lične i stvarne, odnosno materijalne dokaze. Dokazni postupak – pojam-je postupak izvođenja dokaza i čini posebnu fazu u prekršajnom postupku. Pod dokaznim postupkom podrazumijeva se faza usmenog pretresa koja slijedi nakon ispitivanja okrivljenog, u kojoj se izvode radnje dokazivanja s ciljem formiranja ubjeđenja kod suda o postojanju ili nepostojanju činjenica koje mogu uticati na njegovu odluku.

29.Vrste dokaznih sredstava U našem pravu dokazna sredstva, odnosno dokazne radnje jesu: 1. saslušavanje svjedoka, 2. vještačenje, 3. ispitivanje okrivljenog, 4. uviđaj 5. rekonstrukcija događaja. Saslušavanje svjedoka- ili ispitivanje svjedoka je prekršajno-procesna radnja koju preduzima sud s ciljem utvrđivanja potpunog činjeničnog stanja, koje je preduslov za donošenje zakonitog rješenja o prekršaju. Tokom ove radnje svjedok iznosi sve činjenice koje se utvrđuju u postupku, a do kojih je došao u postupku vlastitog opaţanja ili na osnovu iskaza drugih lica. Svjedok je fizičko lice koje nije okrivljeni kome su poznate određene činjenice ili okolnosti koje se utvrđuju u postupku, a pozvano je od suda koji vodi postupak da da iskaz o tim činjenicama ili okolnostima. Vještačenje- je procesna radnja, odnosno posebno dokazno sredstvo koje se sastoji u utvrđivanju činjenica i okolnosti vaţnih za postupak i davanje mišljenja o tim činjenicama na osnovu znanja ili vještina stručnih lica, kada opšte znanje i stručna sprema sudije koji vodi prekršajni postupak za to nije dovoljno.Vještačenje se određuje kao dokazno sredstvo i ima dvije faze: 1. otkrivanje činjenica vaţnih za postupak (nalaz vještaka) i 2. davanje mišljenja o tim činjenicama (mišljenje vještaka). Vještak je stručno lice koje posjeduje određena znanja i vještine, a kome je sud naredio da, na osnovu svojih znanja i vještina, utvrdi i ocijeni pravno relevantne činjenice i o tome da svoj nalaz i mišljenje. Okrivljeni je fizičko ili pravno lice protiv koga je pokrenut, odnosno protiv koga se vodi prekršajni postupak zbog osnovane sumnje da je učinilo prekršaj. Cilj ispitivanja okrivljenog-je utvrđivanje činjenica bitnih za prekršajni postupak. ispitivanje okrivljenog je prekršajno-procesna radnja koju preduzima sud, a putem koje se uzima usmena izjava okrivljenog u cilju saznanja relevantnih činjenica o prekršaju i učiniocu prekršaja. Ispitivanje okrivljenog vrši se, po pravilu, usmeno, uz puno poštovanje ličnosti okrivljenog. Uviđaj- je lično i neposredno čulno opaţanje sudije koji vodi prekršajni postupak o činjenicama vaţnim za utvrđivanje ili odlučivanje koje su vezane za konkretan prekršaj ili za učinioca prekršaja.Uviđaj predstavlja jedno od najvaţnijih dokaznih sredstava i njime se na licu mjesta utvrđuju i razjašnjavaju vaţne činjenice za odlučivanje i donošenje rješenja u prekršajnom postupku. Uviđaj je usmjeren na:1-otkrivanje prekršaja, 2-pronalaţenje učinioca prekršaja, te 3-otkrivanje i obezbjeđivanje predmeta i tragova prekršaja. Predmet uviđaja su najčešće pokretne stvari, a mogu da budu i nepokretne stvari. Rekonstrukcija događaja je sredstvo dokazivanja kojim se vrši ponavljanje i vještačko izazivanje toka i postupka već izvršene radnje prekršaja. rekonstrukciju provodi posebna stručna ekipa, a prisustvuju joj svjedoci prethodno izvršenog uviđaja, svjedoci prekršaja i okrivljeni. Rekonstrukcija se provodi pod istim

uslovima i sa potpuno identičnim stanjem, kao u vrijeme izvršenja prekršaja, na kraju izvršene rekonstrukcije sačinjava se zapisnik, u čijem prilogu su skice, fotografije, spisi i dr. materijal.

30.Prekršajni nalog Institut PN zamjenjuje sve dosadašnje postupke naplate novčane kazne na licu mjesta i on predstavlja jedan od dva načina pokretanja prekršajnog postupka (drugi način je podnošenjem ZPP nadleţnom sudu).Clan 32. ZOP odredjuje u kojim situacijama se moze izdati PN PN se mogu izdavati samo u sljedećim slučajevima: (2) Prekršajni nalog se moţe izdati samo u slučajevima kada odgovarajući zakon ili propis određuje fiksnu novčanu kaznu, kada novčana kazna moţe biti izračunata korištenjem matematičke formule, ili kada ovlašteni organ odluči da izrekne minimalnu novčanu kaznu, (3) Ako okrivljeni izvrši više prekršaja u sticaju tada ovlašteni organ moţe prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu a ako je za samo jedan od izvršenih prekršaja predviđena zaštitna mjera, moţe izreći i tu zaštitnu mjeru u najkraćem predviđenom trajanju.

Sadržaj i forma PN-Sadrţaj i forma PN detaljno su određeni zakonom.Zakon predviđa da se PN obavezno donosi u pisanoj formi i Treba da sadrţi:1-naziv (PN),2-naziv ovlašćenog organa koji ga je izdao,3-ime i svojstvo ovlašćenog sluţbenog lica koje ga je izdalo,4-jedinstveni broj određen od strane ovlašćenog organa koji je različit za svaki PN,5-datum izdavanja,6-datum uručenja,7-prekršaj koji je počinjen od strane okrivljenog,8-ako je okrivljeni fizičko lice, ime i prezime, adresa, jedinstveni matični broj i mjesto zaposlenja fizičkog lica(za strance, broj pasoša),9-ako je okrivljeni pravno lice, naziv i sjedište, kao i jedinstveni identifikacioni broj pravnog lica,10-činjenični opis radnje iz koje proizlazi pravno obiljeţje prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što tačnije odredi; 11-utvrđenu sankciju,12-iznos naknade štete) i troškove postupka,13-uputstvo da se novčana kazna, šteta i troškovi trebaju platiti ili da okrivljeni mora zatraţiti sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu u roku od osam dana od dana uručenja,14-uputstvo o načinu plaćanja novčane kazne15-potpis ovlašćenog organa.

31.Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, pojam i način podnošenja U slučajevima kada nije moguće izdati prekršajni nalog, podnosilac zahtjeva će pokrenuti prekršajni postupak protiv okrivljenog podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadleţnom sudu.

Zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka ograničava se područje djelovanja suda, jer se rješenje o prekršaju moţe odnositi:1. samo na lice koje se zahtjevom tereti i 2. samo na prekršaj koji je predmet podnesenog zahtjeva. Pored PN kao načina pokretanja prekršajnog postupka, drugi način koji se primjenjuje kada izdavanje prekršajnog naloga nije moguće predstavlja pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljenog podnošenjem ZPP nadleţnom sudu od strane ovlašćenog organa (član 39. ZOP), ZPPP je alternativni način pokretanja prekršajnog postupka, ovlašćeni organ moţe pokrenuti prekršajni postupak na ovaj način samo kada nije moguće izdati PN Prekršajni postupak moţe se pokrenuti isključivo na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ovlašćenog organa, a nikako po sluţbenoj duţnosti od strane suda. FORMA- Obrazac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka propisuje Ministarstvo pravde RS sacinjava se u pismenoj formi i sadrţi sljedeće podatke:

-naziv ovlašćenog organa koji podnosi zahtjev, -prekršaj koji se okrivljenom stavlja na teret -u slučaju da se radi o fizičkom licu, ime i prezime okrivljenog i, ukoliko je poznata, njegova stalna adresa, njegov JMB, ili za strance broj pasoša, kao i mjesto zaposlenja, -ako se radi o pravnom licu, naziv i sjedište, kao i registarski broj okrivljenog pravnog lica -činjenični opis radnji

-procijenjenu visinu naknade štete i druge troškove -prijedlog dokaza koje treba izvesti -potpis ovlašćenog predstavnika ovlašćenog organa i pečat podnosioca zahtjeva Podnosilac zahtjeva jednu kopiju zahtjeva dostavlja sudu, a drugu kopiju dostavlja okrivljenom, lično ili putem pošte.

32.Sporazum o sankciji Ovlašteni organ uz ZPPP moţe priloţiti ponudu okrivljenom da prihvati predloţenu sankciju, koja moţe biti novčana kazna i/ili predloţene zaštitne mjere. Ako okrivljeni prihvati predloţenu sankciju ili ako se ovlašteni organ i okrivljeni sporazumiju o drugoj sankciji prije donošenja odluke o prekršaju, ovlašteni organ moţe podnijeti sudu na odobrenje pisani sporazum koji sadrţi detalje o sankciji, potpisan od okrivljenog i ovlaštenog predstavnika ovlaštenog organa. U opravdanim slučajevima sporazumom o sankciji se moţe predvidjeti i plaćanje novčane kazne u ratama u roku do šest mjeseci. Sud će odobriti sporazum između okrivljenog i ovlaštenog organa ako utvrdi da isti ispunjava zakonske uslove.Sporazum o sankciji mora biti formalno-pravno uredan, odnosno mora sadrţavati sve zakonske elemente, a posebno:1-podatke o ovlašćenom organu i okrivljenom, 2-uslove priznanja krivice, 3-potpise

sporazumnih strana

33.Mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog, pojam i vrste Da bi se obezbijedilo prisustvo okrivljenog i dr. lica u prekršajnom postupku mogu se preduzimati zakonom propisane mjere za obezbjeđenje njihovog prisustva. Po svojoj prirodi ove mjere su različite i kreću se od pozivanja lica do lišenja slobode osumnjičenog u cilju njegovog prisustva u postupku, ove mjere nisu posebne sankcije prema okrivljenom, već one sluţe uspješnom vođenju prekršajnog postupka. Vrste mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog :1. pozivanje, 2. dovođenje, 3. jemstvo i 4. zadrţavanje ili pritvor (negdje se javlja i peta mjera, tzv. zabrana napuštanja boravišta). ZOP RS propisuje:1. pozivanje okrivljenog, 2. lišenje slobode okrivljenog, 3. predaju putne isprave ili drugog identifikacionog dokumenta okrivljenog i 4. polaganje novčane garancije od strane okrivljenog. Pozivanje okrivljenog-se smatra kao prvom i najblaţom mjerom za obezbjeđenje prisustva okrivljenog, poziv upućuje sud i to pismenim pozivom. U pozivu kojim se okrivljeni poziva naznačiće se da li on mora lično prisustvovati radi isipitivanja ili moţe svoju odbranu dati usmeno. Lišenje slobode okrivljenog- novina je u ZOP. Mjeru lišenja slobode preduzima policijski sluţbenik ili drugo ovlašćeno sluţbeno lice uz obavezu da osumnjičenog odmah, a najkasnije u roku od 12 časova izvede pred sud. Uslovi za lišenje slobode osumnjičenog s ciljem obezbjeđenja njegovog prisustva na sudu: 1. kada lice odbija ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet, 2. kada lice nije nastanjeno u BiH ili privremeno boravi u inostrans, a postoji sumnja da moţe pobjeći, te tako izbjeći odgovornost za prekršaj i 3. kada postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Predaja putne isprave ili drugog identifikacionog dokumenta okrivljenog- predaja putne isprave ili drugog identifikacionog dokumenta, do pojavljivanja na sudu (ali ne duţe od 24 časa), posebna je mjera jemstva, a radi obezbjeđenja prisustva okrivljenog pred sudom. Predaju dokumenata moţe zahtijevati policijski sluţbenik. Polaganje novčane garancije od strane okrivljenog- polaganje novčane garancije u visini maksimalne novčane kazne koja moţe biti izrečena za određeni prekršaj, predstavlja mjeru koju moţe naloţiti sudija ukoliko posumnja u mogućnost bjekstva okrivljenog koji nema prebivalište u BiH prije okončanja postupka.. Sastoji se u polaganju gotovog novca u visini maksimalne novčane kazne koja moţe biti izrečena za konkretni prekršaj koji se okrivljenom stavlja na teret. Moţe se odrediti u dva slučaja: 1. da je pokrenut postupak protiv lica koje nema prebivalište u BiH i 2. prema licu koje privremeno boravi u inostranstvu, a ţeli da napusti BiH, kao i u drugim slučajevima kada postoji opasnost i sumnja da bi lice bjekstvom moglo izbjeći odgovornost za prekršaj.

34.Usmeni pretres Suđenje u prekršajnom postupku provodi se na usmenom pretresu koji vodi sudija pojedinac. Usmeni pretres je moguća, ali ne i obavezna faza u prekršajnom postupku. Zakazivanje usmenog pretresa Sud po prijemu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ispituje da li je zahtjev podnesen u roku koji je određen zakonom. Ako sud utvrdi da zahtjev nije blagovremeno podnesen ili da postoje drugi zakonski razlozi zbog kojih se postupak ne moţe pokrenuti ni voditi donijeće rješenje o odbacivanju zahtjeva. Ukoliko je zahtjev blagovremeno podnesen i ako datum i vrijeme usmenog pretresa nisu već određeni sud će odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa i o tome obavijestiti okrivljenog i podnosioca zahtjeva.

Pozivanje na usmeni pretres Da bi se usmeni pretres uspješno odvijao, neophodno je da se na njega pozovu:1.okrivljeni,2.ovlašćeni organ i 3.oštećeni. Pozivanje ovih lica se vrši dostavljanjem pismenog poziva. Obustavljanje prekršajnog postupka prije početka usmenog pretresa Prije početka usmenog pretresa, okrivljeni moţe svojim pismenim prijedlogom zatraţiti od suda obustavljanje prekršajnog postupka, ukoliko smatra da postoji neki od zakonskih uslova ili razloga za obustavljanje prekršajnog postupka Razlozi za obustavljanje prekršajnog postupka prije početka usmenog pretresa 1. ako je utvrđeno da radnja koja se okrivljenom stavlja na teret nije prekršaj; 2. ako se utvrdi da sud nije nadleţan za odlučivanje; 3. ako se utvrdi da je prekršajni postupak vođen bez zahtjeva ovlašćenog organa; 4. ako se utvrdi da je okrivljeni zbog istog prekršaja pravosnaţno osuđen u drugom prekršajnom postupku; 5. ako se utvrdi da je okrivljeni u krivičnom postupku oglašen krivim za djelo koje obuhvata i prekršaja 6. ako se utvrdi da okrivljeni ima imunitet; 7. ako se utvrdi da je nastupila zastarjelost za vođenje prekršajnog postupka; 8. ako se utvrdi da je okrivljeni u toku prekršajnog postupka umro ili obolio od trajnog duševnog oboljenja; 9. ako se utvrdi da je podnosilac odustao od zahtjeva prije donošenja rješenja o prekršaju; 10. ako nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj; 11. ako postoje druge okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj Pravila usmenog pretresaPrekršajni postupak bi trebao,da se završi na jednom usmenom pretresu - princip ekonomičnosti.

35.Rješenje o prekršaju Rješenje o prekršaju se ni u kom slučaju ne moţe zasnivati na dokazima koji nisu izvedeni na usmenom pretresu, odnosno tokom prekršajnog postupka. Rješenje o prekršaju se odnosi samo: 1. na lice protiv koga je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka (subjektivni identitet) i 2. samo na onaj prekršaj koji je predmet podnesenog zahtjeva (objektivni identitet). Prekršajni postupak se završava donošenjem rješenja o prekršaju.

Rješenjem o prekršaju sud će odlučiti:a) da se prekršajni postupak obustavlja;b) da je okrivljeni oglasi odgovoran zbog propuštanja ili v) da se okrivljeni oglašava odgovornim za prekršaj. Rješenje o prekršaju sud donosi na propisanom obrascu. Obrazac rješenja o prekršaju sadrţi sljedeće podatke: a) naziv i sastav suda;b) broj i datum donošenja rješenja o prekršaju;v) prekršaj koji je počinjen g) kratku ocjenu činjeničnog stanja i propisa;d) da li je prekršajni postupak obustavljen, ili je okrivljeni odgovoran zbog propuštanja, ili je oglašen krivim;đ) sankciju koja je izrečena;e) odluku o troškovima prekršajnog postupka;ţ) odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu;z) pouku o pravnom lijeku; i i) potpis sudije. Rješenje o prekršaju sud dostavlja okrivljenom i podnosiocu zahtjeva lično ili putem pošte u roku od tri dana od dana donošenja rješnja o prekrašju.

36.Žalba Ţalba je redovan pravni lijek, sa suspenzivnim dejstvom, koji mogu izjaviti okrivljeni i ovlašćeni organ protiv rješenja o prekršaju. Pravo na izjavljivanje ţalbe na rješenje o prekršaju ima i oštećeni, i to samo u pogledu imovinskopravnog zahtjeva. Ţalba se moţe izjaviti u roku od 8 dana od dana dostavljanja rješenja o prekršaju. Sud u sloţenim predmetima, po zahtjevu bilo koje od stranaka moţe produţiti rok za izjavljivanje ţalbe za najduţe još 8 dana.Ţalba mora da sadrţi-1. broj i datum rješenja o prekršaju protiv koga se ţalba izjavljuje 2. potpis ţalioca 3. ţalbene osnove i razloge zbog kojih se ţalba izjavljuje. Ţalbeni osnovi su taksativno nabrojani u zakonu, te se rješenje o prekršaju moţe pobijati zbog: 1. bitnih povreda prekršajnog postupka,2. povrede materijalnog propisa o prekršajima ili 3. odluke o prekršajnoj sankciji, odnosno zaštitnoj mjeri. Ukoliko ţalba ispunjava sve formalne uslove, nastavlja se ţalbeni postupak koji vodi okruţni sud po sluţbenoj duţnosti, a u kojem sud razmatra ţalbu na osnovu spisa predmeta, ţalbe i odgovora druge strane na ţalbu.. Drugostepenim rješenjem ne moţe se izreći prekršajna sankcija stroţa od sankcije izrečene u prvostepenom postupku. S obzirom na ovo, okruţni sud moţe:1. izreći blaţu novčanu kaznu, 2. smanjiti trajanje ili ukinuti odluku o zaštitnoj mjeri ili 3. izreći blaţu vrstu prekršajne sankcije. Odluke okružnog suda po žalbi Okruţni sud po ţalbi moţe donijeti sljedeće rješenje: 1. rješenje kojim se ţalba odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje 2. rješenje kojim se ţalba uvaţava i prvostepeno rješenje o prekršaju preinačava, 3. rješenje kojim se ţalba uvaţava u cijelosti, prvostepeno rješenje ukida i odrţava usmeni pretres

37.Ponavljanje postupka Je vanredni pravni lijek kojim se kaţnjenom omogućava da ponovi prekršajni postupak koji je završen pravosnaţnim rješenjem. Uslovi za ponavljanje postupka 1. ako se dokaţe da je rješenje suda zasnovano na laţnoj ispravi ili na laţnom iskazu svjedoka ili vještaka, 2. ako se dokaţe da je do rješenja suda došlo usljed krivičnog djela sudije ili drugog sluţbenog lica koje je učestvovalo u prekršajnom postupku, 3.ako se utvrdi da je kaţnjeni za istu radnju već kaţnjen u prekršajnom postupku 4.ako se iznesu nove činjenice ili novi dokazi koji bi doveli do drugačijeg rješenja da su bili poznati u ranijem postupku 5. ako Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava pronađu kršenja Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i Ustava RS, odnosno BiH, pod uslovom da je rješenje o prekršaju zasnovano na tim kršenjima. Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka mora se podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana pravosnaţnosti rješenja.

Sadržaj ZPPP-Kaţnjeni obavezno navodi:1-zakonski osnov zbog koga se traţi ponavljanje prekršajnog postupka, 2-kojim dokazima se potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. 3-ako ZPP ne sadrţi ove podatke, sud odbacuje zahtjev svojim rješenjem. Odluke suda po ZPPP-Rješavajući po ZPPP, osnovni sud moţe 1. izmijeniti prvobitno rješenje o prekršaju 2. odrediti dan i vrijeme za novi usmeni pretres

38.Posljedice koje trpi kažnjeni zbog neplaćanja novčane kazne i troškova postupka Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u registru novčanih kazni kaţnjenom se neće dozvoliti: a) registracija ili produţenje registracije motornog vozila;b) izdavanje ili produţenje vozačke dozvole;

v) učestvovanje na javnom tenderu; g) regisatracija odnosno promjena registracije pravnog lica ili zanatsko preduzetničke djelatnosti.

39.Registar novčanih kazni i praćenje izvršenja novčanih kazni Sve novčane kazne i troškovi postupka koji su izrečeni na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga se upisuju u registar novčanih kazni i evidentiraju kao dug. Novčane kazne i troškovi postupka se evidentiraju kao dug u Registru novčanih kazni dok kaţnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka. Novčana kazna i troškovi postupka brišu se iz registra novčanih kazni po proteku pet godina od dana kada su prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF