Teodor Adorno Filozofska Terminologija Uvod u Filozofiju

TOM I

BIBLIOTEKA Etos

Redakcioni odbor: dr dr dr dr dr dr

FRANC CENGLE IVAN CVITKOVIĆ BESIM IBRAHIMPAŠIĆ MITAR MILJANOVIĆ ARIF TANOVIC RISTO TUBIC

Odgovorni urednik: MARIO VUKIC

I Podnaslov predavanja koje* danas započinjemo je »Uvod« ili »Uvodno izlaganje«. Ovaj podnaslov j e dvoznačan, jer ga možemo razumjeti kao »Uvod u filozofsku terminologiju« i kao »Uvod u filozofiju«. Ova dvojnost je namjerna. Svrha ovog predavanja je da vam omogući pristup filozofskoj terminologiji, na što pravo ima svako ko se bavi ovom znanošću, kao i da vas, razjašnjenjem termina, na jedan mo­ žda pomalo nov i neuobičajen način, uvede u samu filozofiju. Filozofska postavka, s kojom bih htio da vas upoznam, nalazi se u jednom mišljenju koje se ne vezuje za sistematiku u uobičajenom smislu; jer, kad se daje neki uvod u filozofiju tako da se vezu­ jemo za pojedine riječi i pojmove, onda se, očigledno, računa i sa slučajnošću i izilovanošću ovih riječi ili pojmova. Pošto ovo kažem, ja sam, svakako, oba­ vezan i da dodam kako je i sama ta izolovanost pri­ vid, da, dakle, zapravo, filozofske riječi zavise ne samo jedna od druge već i od stvari. Kad mislim da je opravdano jedan takav uvod u filozofiju dati kao uvod u terminologiju, onda se, pri tom, rukovodim jednim gledištem, koje, vjerovatno, ni mnogima od vas nije strano i koje se, uostalom, ističe u najrazličitijim oblastima savremenog filozofskog mišljenja. Za filozofiju je bitan njezin jezik, filozofski problemi su, uglavnom, problemi njezinog jezika, a nadređe7

nost jezika nad stvarima, čega ima u takozvanim po­ zitivnim naukama, ne važi na isti način za filozofiju. Dovoljno je samo da podsjetim na to da se u zapad­ nom, anglosaksonskom svijetu upravo ogrojnan dio filozofskog posla uopšte — bilo to dobro ili ne — od­ nosi na aktivnost i na kritiku filozofskog jezika. Pravci koji su ranije nazivani semantikom, u novije vrijeme se rado nazivaju analitičkom filozofijom, svi su jezičkdkritičke prirode. Što se tiče njemačkog jezičkog područja, već i sam pogled u Heideggerove (Hajdeger) spise pokazaće vam da u ovim spisima sa­ svim drugačiju, centralnu ulogu igra jezički izraz, je­ zička formulacija, što nije slučaj u nekom udžbeniku mehanike ili nekakvoj običnoj istorijskoj knjizi. Ja ću pokušati da ne pođem od čvrstih, fiksiranih viših pojmova, pokušaću da ovaj uvod u filozofsko miš­ ljenje sažmem na pojedina žarišta, onako kako su nam ona data u obliku najvažnijih termina. Ja, na­ ravno, ne mogu sebi staviti u zadatak da vam dam neki katalog ili indeks svih filozofskih termina; ne samo zato što to ne bih bio u stanju već zato što je jasna besmislenost takvog postupka i što vam to uopšte ne bi koristilo. Ja samo mogu odabrati izvjes­ ne termine, u kojima su čini mi se, koncentrisani problemi, i mogu, prema danas omiljenoj metodi, koja se naziva egzemplarno učenje, pokušati da vam na njima nešto pokažem. Jasno je da, ako hoćemo da razumijemo filozo­ fiju, moramo poznavati i razumjeti termine koji se u njoj upotrebljavaju; međutim, ova filozofska termi nologija se smatra posebno teškom i veoma olako se filozofiji prebacuje zbog teškoća, koje se u drugim znanostima smatraju nekako po sebi razumljivima — teškoća da postoje određeni termini technici, dak­ le izrazi koji unutar filozofije, kao jedne posebne stručne oblasti, zauzimaju svoje tačno utvrđeno mjesto. A kad, recimo, neki dermatolog koristi jedan ćakav težak i za nedermatologe nerazumljivi Vokabu­ lar, niko u tome ne nalazi nešto loše. Nisam uopšte sklon tome da izričem sentimentalne tužbalice i da kažem kako se ono što je dobro za dermatologe mo8

že, konačno, dopustiti i filozofu. Ja, prije svega, mis­ lim da, ako se već ponašamo filozofski, a filozofija sigurno nije toliko tematika koliko način ponašanja duha, način ponašanja svijesti, onda jednom treba da budemo svjesni toga, otkud, zapravo, ova razlika. Pri tom ćemo naići na to da je sama filozofija para­ doksalna tvorevina; ona, istovremeno, i jeste struka i nije struka, a opravdanje, trenutak istine i onog spe­ cifičnog otpora protiv filozofskog strukovnog jezika je zacijelo u tome što mi, kad se bavimo filozofijom, očekujemo od nje nešto različito od onoga što je da­ to u takozvanim pozitivnim pojedinim naukama i dis­ ciplinama. U filozofiji treba da se radi ο stvarima ko­ je su bitne, bitne za svakog čovjeka i koje se ne mo­ gu razriješiti podjelom rad u našem društvu, a pogo­ tovo ne podjelom rada unutar pojedinih znanosti. To se odražava u jednoj teškoći ikoja, istovremeno, uka­ zuje na teškoću filozofske terminologije. U filozofiji, koja baš ni najmanje ne reflektira na znanosti, treba, doduše, da se razjasni ono što je, recimo, i u samim tim znanostima nejasno; postavlja se — mora se po­ staviti — jedan poseban zahtjev za preciznošću poj­ mova, a time i za preciznošću jezičkog izraza za poj­ move. S druge strane, upravo ovdje filozofija nepre­ stano razočarava; u filozofiji upravo nije moguće predočiti jednostavan spisalk filozofskih značenja onako kako je to moguće u pojedinim pozitivnim znanostima. Mogli bismo, kao ljudi sa zdravim ljud­ skim razumom koji se naivno iz bavljenja pojedinim naukama prebacuju na filozofiju, postaviti pitanje, a vjerovatno nije ni među vama malo onih koji su skloni tom pitanju: Zašto jednostavno ne uradite ono što se radi i u drugim naukama, zašto jednostav­ no ne definišete osnovne pojmove. Prije svega, taj zahtjev za definicijom, koji se pri tom postavlja, uopšte nije tako jednostavan kako vam se, možda, čini, a onda, pokazaću vam da se metodom definisanja u filozofiji uopšte ništa ne postiže. U djelu ο de­ finiciji koje je napisao moj prijatelj Walter Dubislav (Valter Dubislav), koji je u doba Trećeg Rajha pod vrlo žalosnim okolnostima izgubio život, imamo, jed-

9

no pored drugog, četiri učenja ο definiciji. Da Ii je apsolutno tačno to razlikovanje koje predlaže Dubislav, ovdje je manje važno od njegovog ukazivanja na to šta se sve još zamišlja pod definicijom: »a) De­ finicija se, uglavnom, dakle u suštini, sastoji u odre­ đenju biti ili objašnjenja stvari.« Mi bismo rekli, u određenju onog što je bitno za ono što se definiše, ne uzimajući u obzir ona sporedna ili akcidentalna ili promjenljiva određenja, »b) Definicija se, uglavnom, sastoji u određenju pojma, konstrukciji odn. u raščlanjavanju pojma, c) Definicija se, uglavnom, sasto­ ji u ustanovljenju značenja koje ima neki znak, odn. od njegove primjene.« Ova veoma jednostavna ka­ rakteristika definicije pod (c) prilično tačno pogađa ono što se dešava u jednom filozofskom pravcu, ο kojem ste svi čuli, naime u fenomenologiji. Ovaj pra1

»Najvažnija učenja ο definiciji su: A. Definicija se, uglavnom, sastoji u određenju biti (objašnjenje stvari). B. Definicija se, uglavnom, sastoji u određenju p o j ­ ma (konstrukcija odn. raščlanjavanje pojma). C. Definicija se, uglavnom, sastoji u ustanovljenju (ne utvrđivanju) značenja, koje ima neki znak, odnosno u utvrđenju njegove upotrebe. D. Definicija se, uglavnom, sastoji u utvrđivanju (ne ustanovljenju) značenja nekog (novouvedenog) znaka, odn. njegove primjene.« Iz: Walter Dubislav, Die Definition, 3. potpuno pre­ rađeno i prošireno izdanje, Leipzig 1932, str. 2 (Beihefte der Erkenntnis I, ed. Hans Reichenbach und Rudolf Carnap. Up. takođe, isto, Zur kalkülmässigen Charakterisie­ rung der Definitionen, u: Annalen der Philosophie und philosophischen Kritik, ed. Hans Vaihinger, Joseph Petzold und Raymund Schmidt, 7. tom, 1928, str. 136: »Kao što je poznato, sporno je, šta se naj svrsishodni je označa­ va kao definicija. Pod tim se podrazumijeva a) određenje biti u Aristotelovom smislu, b) analitičko određenje p o j m a u smislu raščlanjavanja (ekspozicije) nekog pojma, posmatranog kao datog, u njegove sastavne dijelove, c) sinteti­ čko određenje pojma u smislu konstrukcije nekog p o j m a o d već postojećih, d) ustanovljenje uobičajenog značenja jednog odn. više znakova, e) uglavnom proizvoljan dogo­ vor ili sporazum ili utvrđivanje primjene znakova koje treba koristiti, ponekad se izrođava u izvjesna operativ­ na pravila u okviru nekog kalkula, te konačno f) tvrdnja, koju primjereno opisuje definicija u smislu a), b ) , c) ili e).« 1

10

vac je, u svojoj klasičnoj formulaciji, 'koju je dao Husserl (Huserl), postavio sebi zadatak da utvrdi, razradi značenja, u kojima se uopšteno upotrebljava neki izraz. I, konačno: »d) Definicija se, uglavnom, sastoji u utvrđivanju, ne u ustanovljenju značenja nekog novouvedenog znaka.« Time je ona proizvolj­ no postavljanje nekog znaka »koji odsad treba upo­ trebljavati tako, a ne drugačije. Kant je upravo ovaj posljednji oblik definicije proglasio jedino mogućim, odakle kod njega slijedi da se, zapravo, samo u ma­ tematici može definisati. Ovo Kantovo gledište, će vjerovatno, iznenaditi mnoge od vas koji se dosad niste bavili filozofijom i koji filozofiji prilazite baš očekujući da se ona, u suštini, bavi definicijom. 2

Naš pristup terminima, u biti, odgovara onoj trećoj mogućnosti, dakle eksplikaciji različitih zna­ čenja pojmova. No ja bih uz ova četiri tipa definicije dodao još jednu sasvim prostu razliku. Da bismo se­ bi predočili bilo koji pojam, uvijek je dobro razgra­ ničiti ga od njemu specifično suprotnog pojma. Pod ovim aspektom postoje dva tipa određenja pojmo­ va. Možete, naime, prvo, pojmove određivati pojmo­ vima. U ovom egzaktnom smislu definicija znači da neki pojam, subjektivni pojam, određujete drugim pojmovima, predikatima, koji jednom za svagda tačno i potpuno treba da omoguće svoje određenje. Na­ spram ovog postupka, njemu ravnopravan, imamo deiktički postupak; riječ dolazi od grčkog δεικνυγμΐ (δεικσίς-), koje znači, otprilike nešto pokazati. Ako, dakle, nekog hoćete da uvjerite u ono što se zove crveno, onda vam baš ništa ne koristi ako to poku­ šate da odredite bilo kako pojmovno. Ne koristi vam ni ako pri tom rekurirate na procese crveno-zeleno, koji se dešavaju u oku; jer ma kako da vam je pozna­ ta teorija različitih procesa boja u oku, ako ste sli­ jepi na boje, vi uprkos tome ipak ne možete zapa­ ziti razliku između crvenog i zelenog. Da biste, dakle, nekom razjasnili pojam crveno, ako je to i inače po­ jam u pregnantnom smislu, morate, na primjer, po2

Dubislav, Die Definition, kao gore, str. 2.

11

kazati neki crveni džemper, kakav nose neke dame u ovoj sali, i morate reći: dakle ovu boju unutar jedne izvjesne zone — u kojoj se ona razgraničava, recimo, s jedne strane od ljubičaste, a,