Skripta - Srednjovjekovna numizmatika

Skripta - Srednjovjekovna numizmatika

Sadržaj UVOD ........................................................................................................................................ 2 NOVAC BIZANTA .................................................................................................................. 3 NOVAC SEOBE NARODA .................................................................................................. 10 KAROLINŠKI NOVAC ........................................................................................................ 15 UGARSKI NOVAC................................................................................................................ 18 NOVAC OSMANSKOG CARSTVA ................................................................................... 22 NOVAC MLETAČKE REPUBLIKE I AKVILEJSKOG PATRIJARHATA ................. 24 HRVATSKI NOVAC KROZ SREDNJI I NOVI VIJEK ................................................... 30 OSTALI NOVCI .................................................................................................................... 36 ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ......................................................................................... 39 KORISNE STRANICE .......................................................................................................... 40 ODABRANA LITERATURA ............................................................................................... 41

Uvod Numizmatika srednjeg vijeka grubo obuhvača razdoblje od početka seobe naroda, Bizanta, Mletačke Republike, zatim Franačke države, Ugarskog kraljevstva te ostalih kraljevstva i država koje su postojale na području Europe u razdoblju od pada Zapadnog Rimskog Carstva pa do otkrića Amerike. Te granice naravno nisu funkcionalne na svakom području, posebno kada govorimo o Hrvatima, koji su relativno kasno ušli u srednji vijek. Sama kronološka granica srednjeg vijeka je još uvijek tema za sebe i ona predstavlja posebnu problematiku gdje god se našli. Prema tome, reći da razdoblje srednjeg vijeka traje od 476. do 1492. god. je jednostavno neprimjenjivo na svako područje i na svaku državu. Vremenske granice srednjeg i novog vijeka su također teško razlučive, a način i izrada kovanog novca može biti od pomoći. Novovjekovna numizmatika obuhvača razdoblje i područje velikih kraljevstva i država koje su još uvijek nastavile djelovati kao što su Mletačka Republika, Osmansko i Rusko Carstvo te mnoge druge. Pod okriljem tih država djelovali su i Hrvati, koji su pod utjecajem mnogih država radili svoj autohtoni, ali i imperatorski novac. U srednjem vijeku novac je rađen na vrlo primitivan i zastarjeo način, koji se može usporediti s antičkim. Radi se o primitivnom kovanju s dva kalupa i užarenom kovinom između kalupa, a taj se način upotrebljavao još u antici kod Grka i Rimljana. Prvi strojevi za izradu novca potjeću tek iz ranog novog vijeka od strane njemačkih i francuskih inženjera. Ne smijemo zaboraviti da se papirnati novac prvi put pojavio u Kini u srednjem vijeku. Uporaba papirnatog novca u srednjem i novom vijeku nije imala toliku ulogu i utjecaj kao što je imao zlatni i srebreni kovani novac, ali je papirnati novac s vremenom zamijenio kovani, prvenstveno zbog lakšeg rukovanja. Hrvatski arheolozi i povjesničari koji su se bavili temom numizmatike su; Šime Ljubić, Ivan Rengjeo i Josip Brunšmid kao pioniri te djelatnosti te Tomislav Šeparović, Željko Demo, Ivan Mirnik i Mato Ilkić od modernijih i mnogi drugi. Srednjovjekovna i novovjekovna numizmatika vremenski i prostorski obuhvača ogromno područje koje je vrlo teško sustavno istražiti i proučiti, ali u duhu povijesti i arheologije je sve moguće. Ta se sfera najbolje može proučiti kroz prizmu naroda Hrvata i njihove države koja se uvijek našla pod nekim velikim carstvom.

2

Novac Bizanta Monetarni sustav Bizanta je bez rasprave utemeljen na sustavu kasnog Rimskog Carstva. Sve je počelo s Dioklecijanovim novčanim reformama, zatim s Konstantinom Velikim koji je ujedno utemeljio Konstantinopol, koji će biti glavni grad Bizanta pa sve do Romula Augustula, posljednjeg rimskog cara. Konstantin Veliki je vrlo važan jer je u monetarni sustav 309. god. uveo zlatne solide i srebrne silikve, koje će kasnije biti glavne i osnovne nominale istočnog Rimskog Carstva, kasnije poznatijeg kao Bizant. Dakle, kao osnova bizantskom novčanom sustavu, kojeg su 498. god. uvele novčane reforme cara Anastazija, služio je novčani sustav kasnoantičkog Rima sa zlatnim solidom, kao novcem najviše vrijednosti (slika 2). Solid je isprva vrijedio 24 silikve, kada ga je 309. god. uveo car Konstantin Veliki. Solide su također kovali zapadni i istočni Goti, Langobardi i Merovinzi, što ide u prilog njegovoj populatnosti za vrijeme srednjega vijeka. Za vrijeme Bizanta, novac se kovao u tri kovine, a to su: zlato, srebro i bronca/bakar. Monetarni sustav je vjerojatno ovako izgledao: Tablica 1. - Monetarni sustav Bizanta. Kovina

Nominale

Zlato

Solidi > Semise > Tremise, Hiperpiron (od 1092. god.)

Srebro

Miliarenze > Silikve > Polusilikve > Četvrtsilikve, Heksagram (od 615. god.)

Bronca i bakar

Folis (40 Nummusa) > Polufolis (20 Nummusa) > Četvrtfolis ili Dekanumij (10 Nummusa) > osmina folisa ili Pentanumij (5 Nummusa) > Nummus

Najvažniji novac u Bizantu je dakako bio zlatni, dok je srebrni i brončani u optjecaju bio nevažan. Za vrijeme vladavine Tiberija II. uveden je i brončani novac s oznakom XXX jer je vrijedio 30 nummusa, a od vladavine cara Heraklija novi srebrnjak pod nazivom Heksagram koji je vrijedio jednu dvanaestinu solida (slika 3). Folis je najvrijedniji brončani novac u vrijednosti od 40 nummusa te je stoga nosio oznaku M, ostali su nosili oznake K za Polufolis, I za Četvrtfolis i E za osminu folisa (slika 4, 6 i 9). Najpoznatije bizantske kovnice su one u Konstantinopolu, Nikomediji, Rimu, Ravenni, Solunu, Kiziku, Alexandriji, Kartagi, Sirakuzi i Kataniji (slika 1). Kad govorimo o novčanim reformama, zasigurno najvažnija je ona cara Anastazija, kojom je 498. god. uvedeno kovanje folisa te mnogih ostalih nominala. Reforma cara Justinijana I. je povečala veličinu brončanog novca, na kojima se od tada pojavljuju datumi kovanja. Što se tiče prikaza na novcu, oni variraju kod svakih kovina. Kod

3

zlatnika je na aversu obično prikazan car u profilu, kojega su preuzeli od kasnoantičkih zlatnika, dok je na reversu obično neko božanstvo ili primjerice anđeo, ali većinom su prevladavali krščanski simboli. Na nekim su kovanicama čak prikazane slavne zidine Konstantinopola, koje su stoljećima branile grad od nevjernika (slika 11). Slika 1. - Bizantske kovnice za vrijeme 6. i 7. stoljeća.

Kao i u kasnom rimskom carstvu, u Bizantu je krščanstvo glavna religija pa je stoga takva tematika česta na njihovom novcu (slika 3, 5, 7 i 8). Mnogi prikazi i legende nam sugeriraju da su carevi i njihovi podanici bili krščani, kao što su križevi i kristogrami iako se na nekim primjercima još uvijek mogu naći prikazi poganskih božanstava (slika 2). Srebrenjaci su u ikonografiji vrlo slični zlatnicima. Na zlatnicima su također uobičajeni natpisi DN PPAVG što znači DOMINUS NOSTER PERPETUS AUGUSTUS, zajedno s imenom cara, dok se na reversu nalazila oznaka kovnice. Brončani i bakreni novci imaju vrlo barbarizirane i jednostavne prikaze, ali se ipak na većini tog novca nalazi godina kovanja, koja je u kontekstu arheologije od velike važnosti. Za vrijeme 11. st. bakar je bio najčešće sredstvo plaćanja te su uvedeni takozvani Anonimni folisi na kojima nema imena cara, nego je umjesto toga prikaz Isusa s krščanskom tematikom (slika 10). Vrlo neobičan novac je uveden za vrijeme dinastije Komnena, a to je zdjeličasti novac iz 12. st. (slika 7) Osim toga za vrijeme cara Alekseja I. Komnena je reformiran novčani sustav te je umjesto dotadašnjeg solida uveden hiperpiron koji je za razliku od solidova 24 karata imao 20.5 karata. Također je 4

uveden elektrum koji se sastojao od 25% zlata i 75% srebra. Moramo napomenuti je novac trpio mnoge povijesne okolnosti. Filozofija Bizanta se s vremenom mijenjala pa je tako grčki jezik zamijenio latinski, a nakon 1054. god. i čuvenog crkvenog raskola više ne možemo govoriti o rimskom katolicizmu, već o istočnom pravoslavlju. Te se promijene jasno vide tako što je na novcu iz kasnijih vremena natpis od sada isključivo na grčkom alfabetu (slika 8). Zanimljivo je da se s vremenom srebreni novac sve manje koristio, sve do vremena slabljenja carstva kada je potpuno izbačen iz uporabe, a zlatni novac je tobože imao sličnu sudbinu. Kako je vrijeme teklo u Bizantu, Bizant je bio sve slabiji i siromašniji pa je stoga zlato i srebro bilo dragocjeno i tako se u jednom trenutku koristio samo brončani i bakreni novac. Naš je prostor bogat bizantskim novcem, tako je u zadarskom zaleđu pronađen zlatni novac Justinijana i Justina; zdjeličasti novci su također vrlo česti nalasci na našim prostorima, što je najvjerojatnije rezultat ekspedicije na Podunavlje. U mnogim ranosrednjovjekovnim grobovima na prostoru Dalmaciji nalazimo zlatnike Konstantina V., prozvanog Kopronima, koji je osim kao platežno sredstvo, služio i kao harunov obol u ustima samih pokojnika. Nalaza takvog novca u Dalmaciji ima mnogo, a riječ je o ipak kvalitetnijim zlatnicima kovanim u Sirakuzi (slika 5). Ipak, najveći trag su ostavili zlatni romanati iz sredine 11. st. To je novac cara Romana III. Argira, koji na aversu ima prikaz Isusa s knjigom evanđelja, a na reversu prikaz Blažene Djevice koja kruni cara (slika 8). Ovaj je novac čest nalaz u Dalmaciji i Hercegovini, a povezan je s legendom o prokonzulu Grguru Dobronji koji je u više navrata posjećivao prijestolnicu Bizanta te je bio bogato nagrađen od strane samoga cara. Pretpostavlja se da je u Saloni također djelovala kovnica, u kojoj je prvi put posvjedoćeno kovanje novca za vladavine cara Nepota i njegova nasljednika Ovide. Godine 1979. je pronađena numizmatička ostava

koja broji 51 novčić, od kojih su većina nummusi iz

Konstantinopola i Nikomedije. Vjeruje se da je za vrijeme Justinijana I., kovnica u Saloni operirala kao posebna vojna kovnica, što i dokazuje sitni brončani i bakreni novac s likom cara Justinijana, inače vrlo loše kvalitete i ikonografije (slika 13). Posljednje bizantske kovanice mogu se pripisati njihovom posljednjem caru, Konstantinu XI. Paleologu, iako je taj novac daleko siromašniji od svih ostalih (slika 12). Taj je novac vjerojatno kovan u posljednjim mjesecima kršćanske ere grada i to kao danak svim onima koji su branili grad od nadmoćnijih Osmanlija, koji su na kraju izašli kao pobjednici. Padom Konstantinopola 1453. god. završava era Bizanta i njihovo vrijeme kovanja novca. Bizantski novčani sustav je uveliko utjecao na mnoge srednjovjekovne novčane sustave, što je i logično kad se uzme njihovo vremensko i prostorno djelovanje. Tako možemo reći da je njihov novac još dugo živio, nakon pada velikog carstva na Bosporu. 5

Slika 2. - Solid Justinijana I. iskovan u Solunu (527-565. AD).1 A. - Prikaz cara s kacigom na glavi te s kraljevskom jabukom (Globus Cruciger) u desnoj te štitom u lijevoj ruci. Oko cara je legenda: DN IVSTINIANVS PP AVI. R. - Prikaz krilate Viktorije s križem u desnoj i kraljevskom jabukom u lijevoj ruci. Oko nje je legenda:VICTORIA AVGGG.

Slika 3. - Heksagram Heraklija iskovan u Konstantinopolu (610-641. AD). A. - Prikaz cara Heraklija (lijevo) i njegova sina Konstantina III. (desno) kako sijede na tronu. Oboje drže kraljevsku jabuku u desnoj ruci. Iznad njih je križić. Oko njih je legenda: dd NN hERACLIUS Et hERA CONSt. R. - Prikaz križa na kugli koji stoji na postolju. Oko križa je legenda: dEUS AdIUtA ROmANIS.

Slika 4. - Folis Justinijana I. iskovan u Nikomediji (527-565. AD). A. - Prikaz cara s kacigom na glavi te s kraljevskom jabukom u desnoj te štitom u lijevoj ruci. Desno od glave cara se vidi motiv križa. Oko cara je legenda: DN IVSTINIANVS PP AVG. R. - Oznaka M u središtu koja simbolizira folis. Na lijevoj strani je natpis ANNO, iznad je križ, dok je na desnoj godina kovanja. Ispod slova M je tzv. oznaka officine, dok je na samom dnu oznaka kovnice, NIKO, odnosno NICOMEDIA.

1

Oznaka CONOB, koja se pojavljuje na zlatnim solidima označava Constantinopoli obryziacum, odnosno rafinirano ili čisto zlato iz Konstantinopola.

6

Slika 5. - Solid Konstantina V. Kopronima iskovan u Sirakuzi (741-775. AD). A. - Prikaz poprsja cara Konstantina V. i njegova sina Lava IV. odjevenih u hlamidu. Iznad njih je križ. Legenda oko njih nije čitljiva, ali se prepostavlja da su na njoj imena vladara prikazanih na novcu. R. - Prikaz poprsja Lava III., oca Konstantina V., odjevenog u loros sa stemom i križem u desnoj ruci. Legenda ponovno nije čitljiva.

Slika 6. - Folis Bazilija I. iskovan u Konstantinopolu (867-886. AD). A. - Prikaz cara Bazilija I. u centru, s njegove lijeve strane je Lav VI, dok mu je s desne Konstantin VII. Svi su okrunjeni i odjeveni u hlamide. Oko njih je legenda: LEON bASIL S CONST AVGG. R. - Legenda koja započinje s križem i završava sa zvijezdom: bASIL-CONSTANT S LEON EN-ThO bASILSROMEON.

Slika 7. - Zdjeličasti elektrum Manuela I. Komnena iskovan u Konstantinopolu (1143-1180. AD). A. - Prikaz Isusa Krista na postolju, s evanđeljem u lijevoj ruci, dok je desna ruka uzdignuta. Desno od Krista se vide slova: IC-XC. R. - Prikaz cara Manuela (lijevo) i Svete djevice Marije (desno) kako drže patrijarhalni križ.

7

Slika 8. - Solid Romana III. Argira (1028-1034. AD).2

A. - Prikaz Krista s križnim nimbusom, obučen u stolu i kolobion, desnom rukom blagoslivlja, dok u drugoj drži evanđelje. Dvostruki rub. Oko njega je legenda: +IhSXISRЄX RЄ N NTIhM (alfabet). R. - Bogorodica s nimbusom, stoji, odjevena u stolu i maforion kruni cara Romana III. (s bradom) koji stoji ispred obučen u sakos i loros; desna ruka na njegovim prsima, dok s lijevom rukom drži kraljevsku jabuku.

Slika 9. - Polufolis Justinijana I. iskovan u Konstantinopolu (527-565. AD). A. - Prikaz cara s kacigom na glavi te s kraljevskom jabukom u desnoj te štitom u lijevoj ruci. Desno od glave cara se vidi motiv križa. Oko njega je legenda: DN IVSTINIANVS PP AVG. R. - Oznaka K u središtu koja simbolizira polufolis. Na lijevoj strani je natpis ANNO, iznad je križ, dok je na desnoj godina kovanja. Ispod je oznaka officine.

Slika 10. - Anonimni folis.

A. - Prikaz Krista s križnim nimbusom i evanđeljem. R. Legenda koja započinje križem: IhSUS XRISTUS bASILEU bASILE.

2

Često citiran kao histamenon, solidus romanatus ili samo romanatus. Taj naziv dakako dolazi od imena cara Romana III. Argira.

8

Slika 11. - Zlatnik Mihaela VIII. Paleologa iskovan u Konstantinopolu (1259-1282. AD).

A. - Prikaz djevice Marije u središtu, okružene zidinama Carigrada, s tornjevima. R. - Prikaz svetog Mihovila na lijevo, a ispod njega je klečeći car Mihael VIII. s ispruženim rukama prema Kristu s evanđeljem na desnoj strani.

Slika 12. - Srebrenjak Konstantina XI. Paleologa iskovan u Konstantinopolu (1449-1453. AD).

A. - Prikaz Krista s knjigom evanđelja unutar točkaste bordure. Slova IC-XC. R. - Prikaz cara Konstantina XI Paleologa, natpis oko njega je teško čitljiv.

Slika 13. - Četvrtfolis Justinijana I. iskovan u Saloni (552-565. AD).

A. - Prikaz cara Justinijana. Oko njega je legenda: DN IVSTINIANVS PP AVG. R. - Oznaka I u središtu koja simbolizira četvrtfolis ili dekanumij. Nema nikakvih drugih prikaza ni natpisa.

9

Novac seobe naroda Seoba naroda započinje seobom Huna 375. god. i traje od 4. do 8. st. Huni su pokrenuli seobu ostalih „barbarskih” naroda i plemena, kao što su istočni Goti i Gepidi, koji su došli u dodir s našim krajevima. Godine 378. kod Hadrijanopola rimska vojska doživljava poraz od gotskih pobunjenika predvođenih Fritigernom. Ova znamenita bitka je osim smrti cara Valensa, započela proces koji će na kraju završiti propašču Zapadnog Rimskog Carstva 476. god. Posljednji novci su bili oni cara Romula Augustula, ujedno i posljednjeg cara Zapadnog Rimskog Carstva (slika 16). Romul Augustul zapravo nikad nije bio priznat od strane Istočnog Rimskog Carstva pa tako moramo napomenuti da je posljednji priznati car zapravo bio Julije Nepot (slika 15). Na područja koja su se naselili, novonaseljeni narodi prihvaćaju krščanstvo kao glavnu religiju te se počinju baviti gospodarstvom i trgovinom, što je rezultiralo pojavom novca i monetarnog sistema. Zanimljivo je da je narod koji je pokrenuo seobu naroda, uopće nije kovao svoj vlastiti novac. Huni su prije svega bili nomadski narod pa im monetarni sustav očito nije trebao, a svo zlato i srebro koje su imali su pretvarali u skupocjeni nakit. Slika 14. - Ostrogotsko kraljevstvo i njegove kovnice. Mediolanum Siscia

Ticinum

Sirmium Ravenna

Roma

Istočni Goti ili Ostrogoti i Gepidi su za osnovu svog novčanog sistema uzeli bizantski monetarni sistem po kojemu su kovali svoj novac po uzoru na bizantske zlatnike i srebrnjake. Zapravo je riječ o čistim imitacijama bizantskog novca. Na prvi pogled istočnogotski novac se 10

uopće ne razlikuje od bizantskog. Njihov je novac poznat na našim krajevima jer je Ilirik bio u sastavu Istočno Gotskog kraljevstva, dok su Gepidi bili malo istočnije, na području današnje Vojvodine. Prvi istočnogotski vladar Teodorik, koji je porazio Odoakara, je u svoje kraljevstvo tako uvrstio kompletnu Italiju, zajedno s Ilirikom, sve do Sirmija. Novci ostalih „barbarskih plemena” su manje poznati na našim krajevima. Monetarni sustav istočnih Gota, koji je također bio zasnovan na bizantskom se sastojao od zlatnih solida i tremisa, srebrenih polusilikvi i četvrtsilikvi te brončanih nummusa s manjim nominalama. Ovaj novčani sustav ostao je svo vrijeme više ili manje nepromijenjen (tablica 2). Kovanje od zlata je karakteristično ponajprije za razdoblie vladavine Teodorika, kada su kovani zlatnici u ime i s likovima bizantskih vladara Anastazija i Justina I. Za zlatnike je karakteristična iznimna umjetnička kakvoča i odlična tehnička izvedba, posebice u usporedbi s istodobnim bizantskim kovanjem na istoku, iako sa stanovitim pogreškama u pismu. Na njihovom novcu se obično prikazivao vladar s baldenheim kacigom i natpisi DN (DOMINUS NOSTER) i REX, koji su imitirali kasnoantičke natpise i titule . Na novcu kralja Teodorika se na aversu nalazi prikaz vladara, a na reversu Viktorija (slika 17). Na ovome novcu nazivi vladara i kovnica nisu strani. Poznat je i brončani novac iz Ravenne, na kojemu je na aversu prikazan vladar, dok se na reversu unutar vijenca nalazi monogram naziva kovnice Ravenna. Po tom novcu se jasno vidi gdje je kovan i gdje se nalazila kovnica (slika 19 i 21). Najvažnije istočnogotske kovnice su bile u Rimu, Ravenni, Sisciji, Ticinumu, Mediolanomu i Sirmiju (slika 14). Najviše istočnogotskog novca je pronađeno na istočnoj obali Jadrana, dok je novac Gepida malo manje poznat iako mu se kovnica nalazila u Sirmiju. Što se Gepida tiče, oni su većinu svog novca kovali u Sirmiju, najviše za vrijeme Kunimunda. Kovane su srebrne polusilikve s portretom i legendom bizantskih careva Justinijana I. i Justina II na prednjoj strani, te s Kunimundovim monogramom u vijencu na stražnjoj strani (slika 23). Hrvatski arheolog Željko Demo je prvi u Hrvatskoj koji se bavio proučavanjem novca seobe naroda, a posebno istočnogotskog novca.

Tablica 2. - Monetarni sustav Ostrogota. Kovina

Nominale

Zlato

Solidi > Tremise

Srebro

Polusilikve > Četvrtsilikve

Bronca i bakar

Folis (40 Nummusa) > Polufolis (20 Nummusa) > Četvrtfolis ili Dekanumij (10 Nummusa) > osmina folisa ili Pentanumij (5 Nummusa)

11

Slika 15. - Solid Julija Nepota iskovan u Raveni (474-475. AD). A. - Prikaz cara Julija Nepota s kacigom, koplje mu je u desnoj, a štit u lijevoj ruci. Oko njega je legenda: DN IVL NEPOS PFAVG. R. - Prikaz Viktorije s križem u lijevoj i vijencem u desnoj ruci. Oko nje je legenda: VICTORIA AVCCC. Lijevo i desno od Viktorije se nalaze slova kovnice-Ravene.

Slika 16. - Solid Romula Augustula iskovan u Rimu (475-476. AD). A. - Prikaz cara Romula s kacigom, koplje mu je u desnoj, a štit u lijevoj ruci. Oko njega je legenda: DN ROMVLVS AVGVSTVS PFAVG. R. - Prikaz Viktorije s križem u lijevoj i vijencem u desnoj ruci. Oko nje je legenda: VICTORIA AVCCC. Lijevo i desno od Viktorije se nalaze slova kovnice-Rim.

Slika 17. - Zlatna ostrogotska tremisa s prikazom Teodorika (493–526. AD).

A. - Prikaz Teodorika u stilu kasnoantičkih vladara. (imitacija) Oko njega je legenda: DN IVSTINVS E, koja imitira bizantske legende. R. - Prikaz Viktorije s križem u lijevoj i vijencem u desnoj ruci. Oko nje je legenda: VICTORIA AVGVSTORVM.

12

Slika 18. - Folis Teodahada, ostrogotskog kralja (534-536. AD).3 A. - Prikaz Teodahada s baldenheim kacigom i barbarskim brkovima. Oko njega je legenda: DN THEO DAHATVS REX, koja imitira bizantske legende. R. - Prikaz Viktorije s palminom granom u lijevoj i vijencem u desnoj ruci. Oko nje je legenda: VICTORIA PRINCIPVM.

Slika 19. - Četvrtfolis Teodorika s monogramom Ravene (493–526. AD).

A. - Prikaz Teodorika krunom. Oko njega nečitljiva legenda, ali pretpostavlja da se radi legendi: FELIX RAVENNA.

s je se o

R. Monogram Ravene unutar vijenca.

Slika 20. - Zlatni solid Teodorika u ime Anastazija (493–526. AD).

A. - Prikaz Teodorika s kacigom, koplje u desnoj, a štit u lijevoj ruci. Oko njega je legenda: DN ANΛSTASIVS PF AVG. R. - Prikaz krilate Viktorije s dugačkim kiržem u desnoj ruci. Oko nje je legenda: VICTORIA AVCCCA.

3

Zanimljivo je da se na ovom novcu, kao i na mnogim brončanim folisima i polufolisima iz Italije nalaze slova S i C, koja su za vrijeme Rimskog Carstva označavala sav novac koji je kovao Senat. Kako su Ostrogoti imitirali mnoge bizantske i rimske kovanice, nije ni čudno što takvo nešto nalazimo na njihovom novcu.

13

Slika 21. - Folis Teodorika s monogramom Ravene (493–526. AD).

A. - Prikaz Teodorika krunom. Oko njega nečitljiva legenda, ali pretpostavlja da se radi legendi: FELIX RAVENNA.

s je se o

R. Monogram Ravene unutar vijenca.

Slika 22. - Polufolis Atalarika, ostrogotskog kralja (526-534. AD).

A. - Prikaz Atalarika u stilu bizantskih vladara (Justinijan I.). Zapravo je riječ o imitaciji bizantskog novca. Oko njega je nečitljiva legenda. R. - Monogram kralja Atalarika unutar vijenca.

Slika 23. - Polusilikva Kunimunda, gepidskog kralja (565-567. AD).

A. - Prikaz Kunimunda u stilu bizantskih vladara (Justinijan I.). Zapravo je riječ o imitaciji bizantskog novca. Oko njega je nečitljiva legenda. R. - Nepoznati monogram, vjerojatno Kunimindov, križ iznad njega.

14

Karolinški novac Sljedeći na redu je karolinški novac, novac koji je ostavio veliki trag u srednjovjekovnoj Europi. Karolinzi su franačka plemićka obitelj, bolje reći dinastija, koja se nakon Merovinga popela na prijestolje franačke države i vladala puna tri stoljeća. Franačka država je postojala od 3. st. pa sve do 843. god. Karolinzi su osim toga, dva stoljeća u svojim rukama držali gotovo cijelu zapadnu Europu osim Britanije i Španjolske. Među karolinškim vladarima, sigurno najpoznatiji je Karlo Veliki, odnosno Charlemagne. Osnovu karolinškog novčanog sustava čini srebreni denar, kojeg su preuzeli od Merovinga, dok su zlatne solide i tremise kovali samo Karlo Veliki i Ludovik Pobožni i to po uzoru na langobardski novac. Po uzoru na Rim, Karolinzi su uspostavili državni monopol nad kovanjem novca koji se održavao ponajprije u jedinstvenoj tipologiji i jedinstvenom sustavu težine. Najviše karolinških kovnica je djelovalo na području između rijeke Loire i Rajne u Francuskoj na koje je bila usredotočena politička moć Karolinga, dok su u Italiji djelovale samo kovnice u Milanu, Veneciji, Paviji i Rimu (slika 24). Tipologija karolinških denara je bila vrlo ograničena te je sastavljena samo od 4 glavna tipa na stražnjoj strani novca: monogram, križ, svetište i natpis u jednom ili više redaka, dok je na prednjoj strani obično prikaz vladara ili križ. Tako je na srebrnom denaru Karla Velikog na aversu prikaz križa razvodnjenih krajeva unutar kružnice, a oko njega je legenda koja glasi CARLUS REX FRANCORUM, a na reversu je monogram Karla Velikog unutar kružnice, a oko njega je križ s natpisom kovnice (slika 26). Karolinški novac je nešto rjeđi na našim prostorima, iako je Istra bila u sastavu Franačke. Pronađeno je nešto novca u Istri, ali i u Dalmaciji. Tako su u Donjim Lepurima pronađeni novci Karla Velikog i Lotara s još par pronalazaka u Ninu i Bribiru (slika 25). Kako ranosrednjovjekovni hrvatski vladari poput Branimira, Petra Krešimira, Dmitra Zvonimira i još mnogih drugih, nisu kovali svoj vlastiti novac, oni su pretežito koristili bizantski ili franački novac. Zato na mnogim ranosrednjovjekovnim lokalitetima nalazimo najviše bizantski, a zatim franački novac, koji je slično kao i bizantski, mogao služiti i kao obol u ustima pokojnika.

15

Slika 24. - Značajnije kovnice u karolinškom kraljevstvu sredinom 9. st.

Slika 25. - Srebreni denar Lotara I. iz nekropole Nin-Ždrijac (840-855. AD).

A. - Prikaz jednokrakog križa s razvodnjenim krajevima, dok je u svakom kutu križa po jedan kružić. S vanjske strane teće legenda kojia započinje križem: HLOTARIVS IMP. R. - U središtu je hram, odnosno svetište s križem. Oko njega je legenda koja započinje križem: XPISTIANA RELIGIO.

Slika 26. - Srebreni denar Karla Velikog (800-814. AD).

A. - U središtu je križ razvodnjenih krajeva unutar kružnice, oko križa je legenda koja započinje križem: CARLVS REX FR (Carlus Rex Francorum). R. - Monogram Karla Velikog unutar kružnice. Oko monograma je križ s natpisom: TVRONIS, odnosno oznaka kovnice.

16

Slika 27. - Srebreni denar Ljudevita I. Pobožnog (814-840. AD).

A. - U središtu je križ razvodnjenih krajeva unutar kružnice. Oko križa je legenda koja započinje križem: HLVDOVVICVS IMP. R. - U središtu je hram, odnosno svetište s križem. Oko njega je legenda koja započinje križem: XPISTIANA RELIGIO.

Slika 28. - Srebreni obol Karla II. Ćelavog (840-847. AD).

A. - Monogram Ćelavog.

Karla

II.

R. - U središtu je križ, oko njega je legenda koja započinje križem: METVLLO, koja zapravo označuje kovnicu iz Francuske.

Slika 29. - Srebreni denar Lotara I. (840-855. AD).

A. - U središtu je križ razvodnjenih krajeva unutar kružnice. Oko njega je legenda koja započinje križem: IIOTIAIIVS IIPIEIA. R. - Natpis koji teće u tri retka: DOR ES TA TVS. Taj natpis označava Dorestad, franačku kovnicu iz današnje Nizozemske.

17

Ugarski novac Nakon poraza od njemačkog vladara Otona I., Mađari se sele u panonski prostor, na kojemu su ostali sve do danas. Nakon sporazuma Pacta conventa 1102. god. je odlučeno da će Hrvati i Ugari imati istoga vladara, iako će formalno hrvatska kraljevina još uvijek postojati kao zasebna država. Po tom povijesnom sporazumu i dokumentu možemo naslutiti da je ugarski novac sigurno kolao u našim krajevima, što je i dokazano brojnim pronalascima diljem zemlje. Mađari koriste novac od 1000. god., točnije od vladavine Stjepana I., prvog ugarskog kralja. Obično je kovan srebreni novac s vrlo jednostavnom linearnom tematikom i s križevima. Kolomanov novac obično na aversu ima križ u središtu te naziv cara oko njega, a na reversu također križ s linearnim motivima ili s nekom drugom legendom (slika 30). Kolomanov novac je najviše rasprostranjen na području kontinentalne i južne Hrvatske, dok je novac prije Kolomana vrlo rijedak. Za vladavine Bele III. se uvodi novac od bakra zdjeličastog oblika. Na tom se novcu također nalaze neobični „pseudoarapski” natpisi, vjerojatno nastali kao imitacija turskoga novca. (slika 32). Za vrijeme Andrije II. na novcu se počinju prikazivati razni oblici arhitekture, dok se tek za vrijeme Bele IV. prikazuju portreti vladara s raznim natpisima (slika 34). Zanimljivo je to što se prije Bele IV. ne pojavljuju portreti vladara na novcu što dovodi ugarski kraljevski novac u vezu s novcem slavnih karolinških kraljeva na kojemu također prikazi vladara nedostaju.4 Nakon čuvene dinastije Arpadovića slijedi dinastija Anžuvinaca na čelu s kraljem Karlom I. Robertom, koji je ujedno bio i kralj Hrvatske. Za vrijeme Anžuvinaca se na novac često stavljaju prikazi ljiljana, koji se također nalaze na njihovome grbu (slika 35). Karlo I. Robert prvi uvodi zlatni novac i to po uzoru na onaj iz Firence. Kasniji novac iz 14. i 15. st. se često naziva i „krizni novac” jer je u njemu bilo sve manje plemenitih kovina, dok je za vrijeme vladavine Matije Korvina novac reformiran i unaprijeđen na višu razinu. Matija Korvin kuje kvalitetan novac od srebra i zlata, na aversu je prikaz gavrana s prstenom, odnosno kraljevski grb s gavranom, dok je na reversu prikaz Djevice Marije ili nekoga drugog sveca (slika 36). Ugarski novac je čest na na našim prostorima, a vrlo je poseban novac koji je kolao nakon smrti Vladislava I. jer se od tada kuje novac na kojemu se po prvi puta javljaju natpisi Dalmacije i Hrvatske, to se razdoblje još naziva razdobljem inter-regula.

4

Stanoviti prikazi vladara i okrunjene glave se pojavljuju na aversima i prije Bele IV., ali samo u stiliziranoj i vrlo jednostavnoj formi pa je samim time teško zaključiti radi li se o aktualnom vladaru ili samo formi prikaza kraljevskog portreta.

18

Slika 30. - Srebreni denar Kolomana (1095-1116. AD).

A. - U središtu se nalaze 4 križa oko centralne točke. Oko središta je legenda koja započinje križem: CALMAN RE. R. - U središtu je križ s klinovima, a oko njega je legenda koja započinje križem i koja glasi: LADLAVS E, a odnosi se na Svetog Ladislava.

Slika 31. - Bakrenjak Bele III. (1172-1196. AD).

A. - Stilizirani prikaz kralja Bele III. na lijevo i njegova prethodnika Stjepana III. na desno. Obojica su prikazani kako sjede na carskom tronu s krunama na glavi. Oko njih je teško čitljiva, ali vidljiva legenda: BELA REX. R. - Stilizirani prikaz Djevice Marije i natpis: MARIA SANCTA.

Slika 32. - Bakrenjak Bele III. s pseudoarapskim natpisima.

A. - Pseudoarapski natpisi u više redaka. R. - Pseudoarapski natpisi u više redaka.

19

Slika 33. - Srebreni obol Andrije II. (1205-1235. AD).

A. - U središtu je luk, a ispod luka je okrunjena glava kralja. Iznad luka su tri tornja s kupolama, dok onaj središnji nosi križ. Bez natpisa. R. Križ razvodnjenih krajeva sa zvijezdama u svakom kutu. Bez natpisa.

Slika 34. - Srebreni denar Bele IV. (1235-1270. AD).

A. - Prikaz kralja Bele IV. s krunom na glavu R. - Križ s krugom. U krugu je slovo R koje označava kralja (REX), a u svakom kutu po jedno slovo: B-E-L-A.

Slika 35. - Zlatnik Ludovika I. Anžuvinca (1342-1382. AD). A. - U središtu je grb Ludovika I., ujedno i grb dinastije Anžuvinaca. Oko njega je legenda koja započinje križem: LODOVICVS DEI GRACIA REX. R. - Sveti Ivan koji blagoslivlja, oko njega je legenda: S[ANCTUS] IOHANNES B[APTISTA].

20

Slika 36. - Zlatnik Matije Korvina (1458-1490. AD).

A. - U središtu je grb Matije Korvina. Oko njega je legenda koja počinje križem: MATHIAS D G R UNGARIE. R. - Sveti Ladislav s bojnom sjekirom u desnoj te kraljevskom jabukom u lijevoj ruci. Oko njega je legenda: S LADISLAVS REX.

Slika 37. - Srebreni talir, Ferdinand I. (1526-1564. AD). A. - Prikaz kralja Ferdinanda sve do struka. U desnoj ruci drži sjekiru, a u lijevoj žezlo. Oko njega je legenda: FERDINAND D G ROM HUN BOR DAL C REX. R. - U središtu je grb Ferdinanda I., a iznad njega djevica s djetetom i žezlom. Sa strane grba slova K i B, a oko njega legenda: INF HISPA ARCHIDV AVSTRI DVX BVR 1556.

21

Novac Osmanskog Carstva Pojavom Islama 622. god. nastaju i prve islamske države, odnosno kalifati, koji su kovali svoj vlastiti novac. U početku su kao uzor koristile novac Bizanta, ali kasnije s osnivanjem većih država i dinastija, kovan je novac koji je sam po sebi jedinstven i lako prepoznatljiv i koji je u većini slučajeva imao samo natpis na arapskom. Novac Osmanskog Carstva, u čijem je sastavu bio veći dio kontinentalne Hrvatske je također čest na našim prostorima. Njihov novac je karakterističan po tome što se na njemu rijetko nalaze figuralni prikazi i motivi, već arapsko pismo, pogrdno nazvano „gliste”. Na prednjoj strani je vjerojatno tekst o aktualnom sultanu, dok je na stražnjoj strani naziv kovnice i godina kovanja. Na osmanlijskom novcu su također česti bili citati iz Kurana, naravno na arapskom pismu. Nominale osmanlijskog novca su sljedeće: zlatni sultani, srebrne akče i bakreni mangiri. Najplodnije razdoblje osmanlijskog kovanja je ono za vrijeme sultana Sulejmana I., poznatijeg kao Sulejmana Veličanstvenog, koji je vladao od 1520. do 1566. god. Sulejman Veličanstveni je izdao zakon o kovanju novca 1536. god. koji je u jednu ruku označio daljni napredak u osmanlijskom monetarnom sustavu. U kovnicama na području bivše Jugoslavije, koje su u to vrijeme bile najznačajnije u carevini, kovan je veliki broj tipova akča, kao i desetak tipova zlatnika. Tada je otvoreno najviše kovnica, kao što su one u Novom Brdu, Kučajni, Srebrenici i Beogradu. Veliku zaslugu ima i veliki vezir Mehmed Sokolović za otvaranje kovnice u Beogradu 1562. god. te njegov sin Hasan za otvaranje kovnice u Banja Luci 1596. god. Sve u svemu, najčešći primjerci koje nalazimo na području današnje Hrvatske, ali i bivše Jugoslavije potjeću iz vremena sultana Sulejmana Veličanstvenog. Za to je također zaslužna blizina osmanlijskih kovnica koje su djelovale na području današnje Bosne i Srbije i koje su kovale izuzetno kvalitetan novac. Kako su Hrvati stalno bili u ratu s Osmanlijama, puno je novca pronađeno na našem području, iako im se zbog arapskih tekstova nije pridodavala prevelika pažnja, posebno u istraživačkom smislu.

22

Slika 38. - Zlatnik Sulejmana I. Veličanstvenog (1520-1566. AD).

Slika 39. - Srebrena akča Murata II. (1421-1451. AD).

Slika 40. - Bakreni mangir Sulejmana II. (1687-1691. AD).

23

Novac Mletačke Republike i Akvilejskog patrijarhata Velika Mletačka Republika postojala je više od 1000 godina, točnije od 697. pa do 1797. god. Ona se rodila iz grada Venecije te se postupno proširila na sjevernu Italiju i Jadransku obalu. Istra i Dalmacija su u dugom vremenskom razdoblju bile pod Mletačkom Republikom, sjetimo se samo 1409. god. kada je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju za 100.000 dukata, nakon čega su mnogi hrvatski gradovi u Dalmaciji pali pod mletačku vlast. Slika 41. - Venecija i njezini posjedi na istočnom Jadranu oko 1000. god.

Takvoj velikoj sili kakva je Venecija bila je kovanje vlastitog novca sigurno priličilo. Kako se na čelu Mletačke Republike nalazio dužd, a ne kralj, on je bio često prikazivan na njihovom novcu. Najvažnija mletačka kovnica je Palazzo della Zecca, institucija koja se nalazila u samome srcu grada Venecije, a kovala je novac sve do 1866. god. Prvi mletački novci su bili vrlo neugledni i izrađeni od tankih srebrenih pločica, a bili su poznatiji kao zdjeličasti denari.5 Na aversu se nalazio križ s imenom dužda, a na reversu je obično prikazan Sv. Marko, zaštitnik Venecije, ili ponovno križ (slika 42). Sv. Marko je uz krilatog lava, koji je također bio simbol Mletačke Republike bio najčešći prikaz na mletačkom novcu. Osnovu 5

U talijanskoj literaturi poznatiji kao denaro o piccolo scodellato.

24

mletačkog novčanog sustava su činili zlatni cekini-Zecchini, poznatiji i kao dukati. Taj je novac bio omiljeno platežno sredstvo ne samo u Mletačkoj Republici, nego u mnogim zemljama Mediterana i južne Europe pa tako i u Hrvatskoj. Na aversu zlatnog dukata se nalazi prikaz Sv. Marka koji kruni dužda, s nazivom dužda, dok je na reversu prikaz Isusa koji blagoslivlja (slika 43 i 47). Na duplim dukatima je na reversu umjesto Isusa prikaz krilatog lava. Kod srebrnog novca je ikonografija vrlo slična, a to su groševi, soldi i bagatini (slika 44 i 46). Srebrni groševi su bili vrlo kvalitetni novci, koji su rado imitirali knezovi Šubići Bribirski, ali i srpski srednjovjekovni vladari (slika 44). Na srebrenim soldima ili šoldima kako se popularno nazivaju je na aversu prikazan dužd s njegovim imenom, a na reversu dobro poznati krilati lav (slika 45). Bagatini, koji su isprva bili od srebra su kasnije kovani od bronce kao najmanja nominala. Ostale poznate nominale su škude i gazete. U vrijeme Mletačke Republike je također bio kovan posebni novac namijenjen za Dalmaciju i Albaniju. Na tom se novcu na reversu nalazi prikaz krilatog lava, a na aversu natpis područja kojemu je novac bio namijenjen (slika 48 i 49). Najčešće nominale su bile soldi, polusoldi i gazete. Mletačko vladanje nad hrvatskim krajevima potrajalo je sve do 1797. god. kada je pod naletom francuske vojske nestala Mletačka Republika, a opljačkana i napaćena venecijanska istočnojadranska obala potpala je pod vlast Austrije, osim naravno Dubrovačke Republike koja je tada bila još pošteđena od okupacije. Paralelno s Mletačkom Republikom je djelovao Akvilejski patrijarhat, koji je imao veliki utjecaj u sjevernoj Italiji, Sloveniji i Istri. Akvileja je zbog svog važnog položaja još za rimskog vremena postala istaknuto vojničko i trgovačko središte. U 6. st. je akvilejski biskup dobio naslov patrijarha, a 1028. god. patrijarh Poppo pravo kovanja svog vlastitog novca. Tim su se pravom služili svi akvijejski patrijarsi počevši od patrijarha Pilgrima Spanheima, kujući novce po ugledu na one iz Friesacha u Koruškoj, obično s natpisom AQILEGIA. Počevši od patrijarha Wolfgera, javlja se na tome novcu i ime pojedinoga patrijarha, a uz to je novac finije rađen i dobiva zdjeličast oblik. Akvilejski novci su se rado primali i upotrebljavali u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i upravo je hrvatski velikaš Nikola Iločki kovao svoje srebrene novce po uzoru na akvilejske denare (slika 52). Ipak, njihov je novac dosta rijedak na našim krajevima. Radi se pretežito o novcu patrijarha Antonija II. Pancijere i Ludovika II., koji je kovan u Padovi i Bologni (slika 50 i 51). Nakon poraza akvilejskih patrijarha koji su u 15. st. zaratili s Venecijom, Mletačka Republika je potpuno zavladala teritorijem akvilejskih patrijarha i to je ujedno kraj patrijarhata kao slobodne države.

25

Tablica 3. - Monetarni sustav Mletačke Republike. Kovina

Nominale

Zlato

Dukati, Dupli Dukati

Srebro

Denari, Dukati, Groševi, Soldi, Polusoldi, Bagatini

Bronca i bakar

Bagatini, Škude, Gazete

Slika 42. - Srebreni zdjeličasti denar, dužd Orio Mastropiero (1178-1192. AD).

A. - Prikaz križa u središtu, unutar kruga. Oko križa je legenda koja započinje križem: DVX . R. - Prikaz križa u središtu, unutar kruga. Oko križa je legenda koja započinje križem: S MARCVS.

Slika 43. - Zlatni dukat, dužd Michele Steno (1400-1413. AD). A. - Sv. Marko koji kruni klečećeg dužda i predaje mu stijeg sa zastavom. Oko njih je legenda: S M VENET MICAEL STEN. R. - Isus Krist s evanđeljem koji blagoslivlja. Nalazi se unutar sfere, okružen s devet zvjezdica. Oko njega je legenda: SIT T XPE DAT Q T REGIS ISTE DVCAT.

26

Slika 44. - Srebreni groš, dužd Enrico Dandolo (1192-1205. AD).6

A. - Sv. Marko na desno koji predaje stijeg duždu na lijevo. Oko njih je legenda: ANDOL DVX SM VENETI. R. - Isus Krist na tronu. Lijevo od njega slova IC, desno XC.

Slika 45. - Srebreni soldo, dužd Andrea Contarini (1368-1382. AD). A. - Prikaz dužda koji drži stijeg sa zastavom, takozvani gonfalon. Lijevo od dužda je zvjezdica, a desno slovo F. Legenda oko dužda započinje križem i glasi: ANDR TAR DVX. R. - Krilati lav s otvorenom knjigom. Oko njega je legenda: S MARCUS VENETI.

Slika 46. - Srebreni dukat, dužd Alvise I Mocenigo (1570-1577. AD). A. - Sv. Marko koji kruni klečećeg dužda i predaje mu stijeg sa zastavom. Oko njih je legenda: S M VENETI ALOYSIVS MOCENIGO DVX. R. - Krilati lav s otvorenom knjigom. Oko njega je legenda: DVCATVS VENETVS. Broj 124 na dnu označava vrijednost novca, u ovom slučaju on vrijedi 124 soldi.

6

Mletački srebreni groševi su u literaturi često citirani i kao matapani.

27

Slika 47. - Zlatni dukat, dužd Francesco Donà (1545-1553. AD).7

A. - Sv. Marko koji kruni klečećeg dužda. Oko njih je legenda: [S] M VENET DVX FRANC DON. R. - Isus Krist s evanđeljem koji blagoslivlja. Oko njega je legenda: SIT T XPE DAT Q T REGIS ISTE DVCAT.

Slika 48. - Brončana gazeta kovana za Dalmaciju i Albaniju (kovana između 17-18. st.).

A. - Legenda DALMA ET ALBAN između dva cvijeta, što znači da je ovaj novac kovan isključivo za promet Dalmacijom i Albanijom. R. - Krilati lav, simbol Venecije. Oko njega je legenda: SAN MARC VEN. Na dnu rimski broj II.

Slika 49. - Brončana gazeta kovana za Dalmaciju i Albaniju (kovana između 17-18. st.).

A. - Legenda DALMA ET ALBAN između dva cvijeta, što znači da je ovaj novac kovan isključivo za promet Dalmacijom i Albanijom. R. - Krilati lav, simbol Venecije. Oko njega je legenda: SAN MARC VEN. Na dnu rimski broj II.

7

Legenda na aversu je zanimljiva jer je riječ DVX postavljena okomito radi uštede prostora, što je na srednjovjekovnom novcu vrlo česta pojava.

28

Slika 50. - Srebreni denar akvilejskog patrijarha Antonija II. Pancijere (1402-1411. AD).

A. - Grb Antonija II. Pancijere. Oko njega je legenda: ANTONIUS PATRIARCH. R. - Orao, oko njega legenda: AQU ILE GEN SIS.

Slika 51. - Srebreni soldo akvilejskog patrijarha Ludovika II. (1412-1439. AD).

A. - Grb Ludovika II. Oko njega je legenda: LODOVICVS PATRIARCA. R. - Djevica s malim Isusom u naručju. Oko njih legenda: AQU ILE GEN SIS.

Slika 52. - Srebreni denar Nikole Iločkog (1471-1477. AD). Denar je kovan po uzoru na gore navedeni soldo akvilejskog patrijarha Ludovika II.

29

Hrvatski novac kroz srednji i novi vijek Poznato je da je još od početka hrvatskog naroda krzno kune bio ekvivalent, odnosno preteća modernog novca pa se zbog toga i današnji hrvatski novac zove kuna. To što se novac za vrijeme NDH također zvao kuna, nema nikakve veze s današnjim nazivom kune. U vrijeme hrvatskih kraljeva i knezova većinom se koristio bizantski i franački novac. Po Josipu Brunšmidu, najstariji hrvatski novac je onaj pod nazivom „hrvatski frizatik” s prikazom polumjeseca i zvijezde, ali to još nije potvrđeno. Hrvatski frizatici kovani su većinom u razdoblju prve polovice 13. st. od strane hrvatskih banova. Upravo je po hrvatskim vladarima izvršena podjela frizatika, što je i logično jer nemaju svi frizatici iste prikaze na novcu. Iako se razlikuju od vladara do vladara, hrvatski frizatici u suštini imaju vrlo sličnu tematiku na novcu, a pretežito se radi o prikazima polumjeseca, zvijezda, okrunjenih glava te tornjeva (slika 53). S druge strane, tu su takozvani slavonski banovci ili banski denari. Za njih je sigurno da su upravo oni najstariji poznati hrvatski novci. Kovani su u srebru u razdoblju od druge polovice 13. s prijelazom u 14. st. i bili su vrlo kvalitetni i cijenjeni. Bili su kovani u Pakracu i Zagrebu.8 Što se tiče prikaza, najčešća tipologija je sljedeća; na aversu je prikaz kune u trku između dvije šestokrake, a oko nje je čuvena legenda koja glasi MONETA REGIS PRO SCLAVONIA. Na reversu je prikaz patrijarhalnog križa, iznad lijevo je šestokraka, a desno polumjesec, dok su dolje lijevo i desno okrunjene glave, za koje se pretpostavlja da su prikazivale hrvatske kraljeve i banove. Također se na samim krajevima križa nalaze takozvane „sigle”, odnosno tajni simboli po kojima se može zaključiti o kojem je vladaru riječ (slika 54 i 55). Svi banovci su tipološki jako slični, a razlike u prikazima su vrlo male. Banovci su zbog čistoće srebra i kvalitetne izrade već u 13. st. postali priznati europski novac i bili rabljeni u međunarodnoj trgovini za sva plaćanja diljem srednje Europe. Osim slavonskih banovca, ostali gradovi duž Jadranske obale su također kovali svoj vlastiti novac ili su uzimali strani novac, kojega su malo izmjenili. Hrvatski gradovi u Dalmaciji su kovali izuzetno kvalitetan novac kroz srednji i novi vijek. U Zadru je primjerice kovan posebni novac Ludovika Anžuvinca, takozvani MONETA IADRE, dok je za vrijeme Mletačke Republike kovan poseban novac s prikazom krilatog lava i njihova lokalnog zaštitnika, Sv. Šimuna (slika 57). Česti prikazi na novcu dalmatinskih gradova za vrijeme srednjega vijeka su upravo njihovi lokalni zaštitnici. Tako je Zadar imao Sv. Šimu, Šibenik 8

Još od 1256. god. Pakrac je imao povlasticu kovanja novca. Stoge se smatra da je to ujedno prva kovnica novca u Hrvata.

30

Sv. Mihovila, Trogir Sv. Lovru, a Dubrovnik Sv. Vlahu. U Splitu se za vrijeme razvijenog srednjeg vijeka kovao autohtoni srebreni novac poznat pod nazivom „dinarić”, s natpisom Spalatino (slika 59). Za vrijeme Mletaka kovao se novac s prikazom njihova zaštitnika Sv. Dujma. Kad već govorimo o Splitu, moramo obavezno spomenuti novac bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Najljepši hrvatski srednjovjekovni novac je zasigurno novac Hrvoja Vukčića Hrvatinića, hrvatskog bana, na kojemu se nalazi grb Vukčića Hrvatinića, ruka s mačem (slika 60). Također je poznat srebreni novac pod nazivom MONETA DALMATIAE, koji je u optjecaj pustila Mletačka Republika, a koji je inače vrlo rijedak. Šubići Bribirski su kovali svoj novac po uzoru na mletački, ali je malo takvih primjeraka očuvano. Tako na novcu Šubića nalazimo sličnu tipologiju kao i kod mletačkih srebrenih groševa (slika 61, vidi sliku 44 radi usporedbe). Navodno su Šubići kovali svoj novac u Skradinu, ali to još nije potvrđeno. Zrinski su pak kovali novac po uzoru na ugarski, a najčešće su to bili srebreni denari. Na tom su novcu također posvjedoćeni prikazi šahovnice, kao i na novcu Nikole Iločkog. Još možemo spomenuti novac Dubrovačke Republike, moćne pomorske države koja je kovala svoj vlastiti novac sve dok ju nije srušio Napoleon. Njihov je novac obično od srebra i bakra, s prikazima njihova zaštitnika, Sv. Vlahe s grbom Dubrovnika. Nominale dubrovačkog novca su sljedeće: bakrene mince, soldi i poludinarići te srebreni dinari, poludinari, perpere, dukati, taliri i libertine i još mnoge druge (slika 52., 53. i 54.). Mnogo je nominala, ali važno je zapamtiti da je minca najmanja dok je libertina najveća. Dubrovačka kovnica je počela kovati novac već između 1284. i 1301. god. i nastavila je taj rad s većim ili manjim prekidima, sve do 1803. god. Zanimljivo je da na dubrovačkom području nalazimo razne primjerke novca s istoka, što je samo jedan od dokaza dubrovačke trgovine prema istoku. Sve u svemu, povijest hrvatskog novca kroz stoljeća je vrlo zanimljiva tematika koja iziskuje posebno znanje i vještinu. Hrvatska numizmatika sa svim svojim primjercima je vrlo bogata i poznata, bilo da se radi o uvezenom stranom ili autohtonom novcu.

31

Slika 53. - Hrvatski frizatik, Herceg Andrija (1196-1204. AD). A. - U sredini je prikaz polumjeseca i zvijezde, poznatijih kao stari hrvatsko-slavonski grb. Oko grba je teško čitljiva legenda: ANDREAS D CR, što vjerovatno znači Andreas dux Croatiae. R. - Prikaz crkvenog zabata, iznad njega su tri kruga i zvijezda šestokraka. Toranj sa svake strane.

Slika 54. - Slavonski banovac bana Henrika Gisinga (1269-1270. AD). A. - Kuna u trku između dvije zvijezde šestokrake. Oko nje je legenda: MONETA REGIS P[RO] SCLAVONIA. R. - Patrijarhalni križ, gore lijevo šestokraka, desno polumjesec. Dolje lijevo i desno su dvije okrunjene glave. Sigle su dvije ptice na krakovima križa.

Slika 55. - Slavonski banovac kralja Andrije III. (1290-1301. AD). A. - Kuna u trku između šestokrake i lavlje glave. Oko nje je legenda: MONETA REGIS P[RO] SCLAVONIA. R. - Patrijarhalni križ, gore lijevo šestokraka, desno polumjesec. Dolje lijevo i desno su dvije okrunjene glave. Sigle su znak ptice i slovo H.

32

Slika 56. - Bakrenjak Ludovika I. Anžuvinca (1342-1382. AD).

A. - Prikaz sv. Ladislava s krunom i žezlom. Oko njega je natpis: S L A R UNGARIE. R. - Slovo G s legendom koja započinje križem: MONETA IADRE.

Slika 57. - Brončani/bakreni bagatin kovan za Zadar pod Venecijom.

A. - Sv. Šimun, zaštitnik grada Zadra s malim Isusom u naručju. Oko njih je legenda: S SIMEON IVSTUS PROFETA. R. - Krilati lav, simbol Venecije, oko njega je legenda: S MARCVS VENETI.

Slika 58. - Brončani bagatin kovan za Šibenik pod Venecijom. A. - Sv. Mihovil, zaštitnik grada Šibenika s krilima i kraljevskom jabukom u lijevoj ruci. Stoji na zmaju kojeg ubija kopljem u desnoj ruci. Oko njega je legenda: S MICAEL SIBENIC. R. - Krilati lav, simbol Venecije, oko njega je legenda: S MARCVS VENETI.

33

Slika 59. - Splitski srebreni dinarić

A. - Legenda SPALATINO u tri reda, koja označava grad Split. R. - U središtu je križ u krugu. Okružen je malim istaknutim točkama.

Slika 60. - Srebreni groš Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1350-1416. AD). A. - Grb Hrvoja Vukčića Hrvatinića; maleni štit s ljiljanim i križićima iznad kojega izlazi kaciga, iz koje izlazi ruka s mačem. Oko grba je legenda: M CHERVOII DUCIS S. R. - Sv. Duje, zaštitnik grada Splita s biskupskim štapom. Oko njega je legenda: S DOIMUS SPALETI M.

Slika 61. - Srebrenjak Pavla Šubića i brata mu Mladena I. (1274-1312. AD).

A. - Svetac s aureolom oko glave i knjigom evanđelja u lijevoj ruci predaje zastavu sa stijegom osobi na lijevo; ta osoba je vjerojatno ban. Oko njih legenda: DVX PAVL BAN MLADEN. R. - Isus Krist na tronu. Lijevo od njega slova IC, desno XC.

34

Slika 62. - Dubrovačka bakrena minca.

A. - Prikaz ženske glave s vijencem u kosi. Oko nje je legenda: MONETA RAGUSII. R. - Tri kule s gradskim vratima. Oko toga legenda: CIVITAS RAGUSII.

Slika 63. - Dubrovački srebreni dinar.

A. - Sv. Vlaho, zaštitnik grada Dubrovnika. U lijevoj ruci mu je biskupski štap, dok s desnicom blagoslivlja. Oko njega je legenda: S BLASIUS RAGVSII. R. - Isus Krist s knjigom evanđelja u lijevoj ruci. Slova IC i XC.

Slika 64. - Dubrovački srebreni talir. A. - Sv. Vlaho koji u lijevoj ruci drži maketu grada Dubrovnika. Oko njega je legenda: DIVINA PER TE OPE. R. Okrunjeni grb Dubrovačke Republike s osam vodoravnih polja iza kojega se križaju žezlo i mač. Oko grba legenda: DUCAT ET SEM REIP RHAC s godinom kovanja.

35

Ostali novci Osim svih nabrojanih, na području današnje Republike Hrvatske su kolali, ili su samo pronađeni novci ostalih velikih srednjovjekovnih i novovjekovnih tvorevina, kao što su Njemačko Carstvo, Sveto Rimsko Carstvo, Rusko Carstvo, Papinska država, Habsburška Monarhija, kasnije Austro-Ugarska, Napoleonovo Carstvo i još mnoge druge. Razlog je jednostavan, jer je Hrvatska kroz svoju burnu povijest bila u sastavu mnogih kraljevstva i carstva pa je stoga logično da se na njenom području svaki dan nalaze novi nalasci raznovrsnog srednjovjekovnog novca. Nije riječ samo o europskom novcu, već i o novcu s istoka koji se ovdje našao većom zaslugom Dubrovačke Republike, zahvaljujući njihovoj bogatoj trgovačkoj aktivnosti. O ostalom novcu na području današnje Republike Hrvatske se može puno govoriti, ali zbog vrlo malenog broja primjeraka, tim se novcima ne pridodaje prevelika pažnja. Razvitkom povijesti i arheologije i naravno numizmatike kao pomoćne znanosti i ovi će mnogi primjerci naći svoje mjesto u brojnim člancima i monografijama ako već i nisu. Bez obzira koliko dobro očuvani bili i koliko ih ima, novac svake srednjovjekovne i novovjekovne tvorevine moramo promatrati s poštovanjem jer nam on može pomoći u konačnom shvaćanju povezanosti prošlog svijeta.

36

Slika 65. - Bakrenjak Ilkanidske države.

Slika 66. - Bakreni fals Mamelučkog Sultanata.

Slika 67. - Srebreni zdjeličasti denar Republike Padove.

37

Slika 68. - Denga ruskog cara Ivana Groznog (1547–1584. AD).

Slika 69. - Brončani quattrino pape Urbana VIII. (1623-1644. AD).

Slika 70. - Bakreni krajcar Marije Terezije. (1740-1780. AD).

38

Zaključna razmatranja Put kroz vrijeme na području današnje Republike Hrvatske se može pratiti upravo kroz prizmu numizmatičkih nalaza koji su pronađeni diljem naše zemlje. Tih je numizmatičkih nalaza mnogo i svaki od njih možemo pripisati određenoj državi ili carstvu, odnosno vladaru. Taj nam novac govori o narodu koji je utjecao na narod Hrvata. To su mnogi narodi, od Franaka do Turaka i svi su ostavili velik trag u povijesti hrvatskog naroda. Sve nalaze srednjovjekovnog i novovjekovnog novca s područja današnje Hrvatske možemo tumačiti kao pravo nacionalno blago koje su nam ostavili narodi koji su vladali ovim krajevima. Hrvatska je svoju samostalnost dočekala prekasno, a tako je i s njezinim samostalnim monetarnim sustavom koji se temelji na Hrvatskoj kuni. Ipak, možemo reći da su svi ovi narodi koje smo nabrojali utjecali na stvaranje jedinstvenog i samostalnog monetarnog sustava Republike Hrvatske, a njegov početak možemo tražiti još u slavnim slavonskim banovcima. Što se tiće svih numizmatičkih nalaza iz vremena srednjega i novoga vjeka, možemo reći da su nam oni vrlo važni ako se želimo vratiti u prošlost i povezati puteve srednjovjekovne hrvatske države. Oni nam govore o srednjovjekovnim putevima, ali i o srednjovjekovnoj i novovjekovnoj trgovini diljem Europe i ostatka svijeta. Svaki nalaz mora dobiti svoju šansu, bez obzira koliko kvalitetan on bio, jer svi nam ovi nalazi kako je već rečeno predstavljaju jedinstveno povijesno i arheološko, odnosno numizmatičko blago. S tim blagom se ne mogu ponositi sve današnje države Europe i zato to blago moramo zaštititi i istražiti što bolje možemo. Na kraju možemo samo zahvaliti svim ljudima i odati im počast, svima koji su nam omogučili da uživamo u svim ovim divnim primjercima, kao i ljudima koji su sve te primjerke istražili, opisali i objavili.

39

Korisne stranice https://www.academia.edu/Documents/in/Medieval_numismatics/ https://www.ancientresource.com/ https://www.aukcije.hr/prodaja/Numizmatika/211/ https://www.forumancientcoins.com/ https://www.medievalcoinage.com/ https://www.numisbids.com/ https://www.scribd.com/Library_Numis#/ https://www.wildwinds.com/coins/

40

Odabrana literatura BARAKA, J., ŠUĆUR, J., 2010. – Josipa Baraka, Jure Šućur, Numizmatički nalazi s arheološkog lokaliteta Pakoštane - Crkvina, Archaeolgia Adriatica, 4, Zadar, 357-368. BRUNŠMID, J., 1887. – Josip Brunšmid, Skrovište ugarskih srebrnih novaca u Neudorfu kod Vinkovaca, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 9, Zagreb, 100-104. BRUNŠMID, J., 1904. – Josip Brunšmid, Najstariji hrvatski novci, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 7, Zagreb, 182-190. BUOVAC, M., 2012. – Marin Buovac, Poganski običaj prilaganja obola Konstantina V. Kopronima i Lava IV. u inhumiranim grobovima na prostoru istočnojadranske obale, Hrvatska arheologija i Aachenski mir 812. - 2012, Zadar, 30-31. BUOVAC, M., 2014. – Marin Buovac, Staropoganski običaj prilaganja franačkog novca/obola u inhumirane grobove na području istočnojadranske obale, Zbornik radova 7. međunarodnog numizmatičkog kongresa u Hrvatskoj, Rijeka, 25-31. CNI VI, 1922. – Corpus Nummorum Italicorum. Primo tentativo di un catalogo generale delle monete medievali e moderne coniate in Italia o da Italiani in altri paesi, Volume VI Veneto (Zecche minori) Dalmazia – Albania, Roma. DELONGA, V., 1981. – Vedrana Delonga, Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split, 201-228. DELONGA, V., 2006. – Vedrana Delonga, Skupni nalaz novca dužda Francesca Foscarija iz Sitnog kod Perkovića u Dalmatinskoj zagori (prilog poznavanju gospodarskih i društvenih prilika), Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99, Split, 309-328. DEMO, Ž., 1981. – Željko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6. st. u numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu, Arheološki Vestnik, 32, Ljubljana, 454-484. DEMO, Ž., 1994. – Željko Demo, Ostrogothic Coinage from Collections in Croatia, Slovenia and Bosnia & Herzegovina, Ljubljana. DEMO, Ž., 1996. – Željko Demo, Istočnogotski novci Dalmacije, Hrvati i Goti, Split, 169179. DOLENEC, I., 1993. – Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika, Zagreb. GRIERSON, P., 1999. – Philip Grierson, Byzantine Coinage, Washington, D.C. ILKIĆ, M., VUKUŠIĆ, M., 2011. – Mato Ilkić, Mirko Vukušić, Prilog poznavanju optjecaja novca na širem zadarskom području u srednjem i ranom novom vijeku, Međunarodni znanstveni skup - Dani Stjepana Gunjače, Split, 197-236.

41

ILKIĆ, M., 2011. – Mato Ilkić, Novac s područja Sotina iz razdoblja ranoga novog vijeka, Acta Numismatica - Zbornik radova 6. međunarodnog numizmatičkog kongresa u Hrvatskoj, Rijeka, 127-139. ILKIĆ, M., TOPIĆ, N., 2013. – Mato Ilkić, Nikolina Topić, Dubrovački nalazi seldžučkog, ilkhanidskog i mamelučkog novca, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 51/1, Dubrovnik, 1-16. ILKIĆ, M., TOPIĆ, N., PEKOVIĆ, Ž., 2015. – Mato Ilkić, Nikolina Topić, Željko Peković, Numizmatički nalazi s arheoloških istraživanja u Dubrovniku, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 53/1, Dubrovnik, 1-30. JAKŠIĆ, N., 1982. – Nikola Jakšić, Solidus romanatus na istočnoj jadranskoj obali, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 12, Split, 173-184. Katalog der byzantinischen Münzen, Universitätsverlag Göttingen, 2003. KLIŠKIĆ, D., 2006. – Damir Kliškić, Ostava sitnog srebrnog srednjovjekovnog novca iz špilje Turska peć iznad Zeljovića (Sumpetar) kod Dugog Rata, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99, Split, 329-367. KOS, P., 1998. – Peter Kos, Leksikon antičke numizmatike, Zagreb. MAROVIĆ, I., 1994 – Ivan Marović, O pretpostavljenoj kovnici novca u VI. st. u Saloni, Salona Christiana, Split, 315-322. MAROVIĆ, I., 2006a – Ivan Marović, Ostava bizantskih zlatnika iz Narone, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 235-252. MAROVIĆ, I., 2006b – Ivan Marović, O godini razorenja Salone, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 253-273. MAROVIĆ, I., 2006c – Ivan Marović, Novac Romana III. Argira u Arheološkome muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 275-297. MIMICA, B. 1995. – Bože Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, Zagreb. MIRNIK, I., 1992. – Ivan Mirnik, Skupni nalazi slavonskih banovaca u numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 24-25, Zagreb, 183248. MIRNIK, I., 2001. – Ivan Mirnik, Skupni nalazi novca iz Hrvatske XI-XIII. XI. Skupni nalaz mletačkog novca iz Kruškovače; XII. Skupni nalaz mletačkog novca iz Sv. Roka; XIII. Skupni nalaz mletačkog novca iz okolice Karlovca, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 32-33, Zagreb, 207-248. MIRNIK, I., 2004. – Ivan Mirnik, Novac iz starohrvatskih grobova, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 37, Zagreb, 205-250.

42

MIRNIK, I., 2006a – Ivan Mirnik, Zlatnici Romana III. Argira u numizmatičkoj zbirci Arheološkoga muzeja u Zagrebu, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 369-378. MIRNIK, I., 2006b – Ivan Mirnik, Pravo hrvatskog plemstva na vađenje rudače i kovanje novca, Povijesni prilozi, 25, Zagreb, 101-117. MIRNIK, I., 2007. – Ivan Mirnik, Četiri primjerka karolinškog novca u numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 34, Split, 89-104. MIRNIK, I., 2009. – Ivan Mirnik, Numizmatički nalazi s Bribirske glavice, Studia varvarina, 1, Zagreb-Motovun, 131-151. Numizmatički priručnik i rječnik (ur. Ivan Mirnik), Arheološki muzej u Zagrebu, 2011. PAPADOPOLI, N., 1907. – Nicolo Papadopoli, Le monete di Venezia. Parte II. - da Nicolo Tron a Marino Grimani 1472-1605., Venezia. RENGJEO, I., 1929. – Ivan Rengjeo, Novci porodice Šubića, Napredak, 18(19), Sarajevo, 7583. RENGJEO, I., 1959. – Ivan Rengjeo, Corpus der mittelalterlichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz. RUCKSER, P., D., 2000. – David P. Ruckser, Coins of the Crusaders, Johnstown. RUCKSER, P., D., 2008. – David P. Ruckser, The Coins and Kings of Hungary, to Leopold I., Johnstown. ŠARINIĆ, M., 2010. – Marko Šarinić, Novci Pavla Šubića i brata mu Mladena I (1302.– 1304.), Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 63, Zagreb, 449-453. ŠEPAROVIĆ, T., 2003. – Tomislav Šeparović, Nove spoznaje o nalazima ranosrednjovjekovnog novca u južnoj Hrvatskoj, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 30, Split, 127-137. ŠEPAROVIĆ, T., 2005. – Tomislav Šeparović, Skupni nalaz mletačkog novca iz Dobre Vode kod Benkovca, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 32, Split, 237-243. ŠEPAROVIĆ, T., 2008. – Tomislav Šeparović, Coin finds of emperor Constantine V Copronymus in southern Croatia, Moravia Magna, 5, Kraków, 1-7. ŠEPAROVIĆ, T., 2009. – Tomislav Šeparović, Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljeća na lokalitetu Klapavice – Crkvina kod Klisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 36, Split, 27-34. ŠEPAROVIĆ, T., 2010. – Tomislav Šeparović, Numizmatički nalazi na groblju kod crkve sv. Petra u Kuli Atlagića nedaleko Benkovca, Archaeolgia Adriatica, 4, Zadar, 369-384. ŠEPAROVIĆ, T., 2012. – Tomislav Šeparović, Razmatranja o karolinškom novcu iz Donjih Lepura, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 39, Split, 35-44. 43

44